Armenija, službenog naziva Republika Armenija, država je na južnom Kavkazu. Na zapadu graniči s Turskom, na sjeveru s Gruzijom, na istoku s Azerbajdžanom, na jugu s Iranom i azerbajdžanskom eksklavom Nahičevan. Najveću dužinu kopnene granicu dijeli s Azerbajdžanom, piše Večernji list BiH.
Pretežito je riječ o planinskoj državi, s kontinentalnom klimom u nižim i planinskom u višim dijelovima. Smještena je u sjevernome umjerenomu pojasu, a prema procjenama, ima oko 3 milijuna stanovnika, većinski Armenaca. Službeni jezik je armenski. Glavni i ujedno i najveći grad, u kojemu živi oko trećina stanovništva ove zemlje, jest Erevan. Armensko gospodarstvo najvećim se dijelom oslanja na poljoprivredu i uslužne djelatnosti. Službena valuta je dram.
Armenska državnost potječe još iz staroga vijeka, isprva kao satrapija Ahemedinskog Perzijskog Carstva, a potom i kao samostalno kraljevstvo. Prva je država u svijetu koja je kršćanstvo prihvatila kao službenu državnu vjeroispovijest. U srednjem i novom vijeku područje je geopolitičkih interesa različitih država i naroda (Turaka, Rusa i Iranaca). Raspadom Sovjetskoga Saveza proglašena je neovisnost. Ustavom iz 1995. ustrojena je kao unitarna republika s polupredsjedničkim sustavom, što je promijenjeno ustavnim amandmanima usvojenima referendumom 2015., kojima je usvojen parlamentarni sustav vlasti.
Zemlja s deset pokrajina
Upravno-teritorijalno, Armenija je podijeljena na deset pokrajina (arm. marz) s Erevanom kao zasebnom jedinicom. Dan neovisnosti obilježava se 21. rujna, kada je uspostavljena neovisnost o Sovjetskom Savezu 1991. godine.
Unatoč zemljopisnom smještaju u Zakavkazju, geopolitički je europski usmjerena. Tako je članica Vijeća Europe, Istočnoga partnerstva Europske unije, Europske organizacije za sigurnost zračne plovidbe, Europske banke za obnovu i razvoj te raznih drugih udruga. Uz spomenute europske organizacije, članica je i Azijske razvojne banke, Organizacije Ugovora o zajedničkoj sigurnosti, Euroazijskoga gospodarskoga saveza i Euroazijske razvojne banke. Punopravna je članica Ujedinjenih naroda.
Armenija se na armenskome zove Hajastan, što znači Haikova zemlja. U Svetome pismu Haik je bio Noin prapraunuk. Haik je u 130. godini otišao u Šinar (Babilon) graditi Kulu babilonsku. Zbog njegove "božanske" vanjštine asirski mu je vladar Bel (poznat i kao Nimrod) rekao neka ostane i da će biti slavljen kao bog, ali on je odbio i vratio se u svoju zemlju pod Araratom. Zato je Nimrod krenuo s vojskom za njim, pa je u bitci kod jezera Van (danas u Turskoj) Haik strijelom s tri pera probio Nimrodov oklop i ubio ga. Asirska se vojska povukla, a Haik je živio 400 godina. Od te bitke računa se tradicijski armenski kalendar.
Ime Armenija, koje se koristi za ovu zemlju u većini jezika, počeli su prije oko tri tisućljeća koristiti starogrčki povjesničari po armenskom vođi Aramu koji je, prema legendi, bio šesti član Haikove loze (praunuk Haikova praunuka).
Armenija je jedna od rijetkih država svijeta čija državnost potječe još od staroga vijeka. Kao samostalno kraljevstvo, Armenija najveći uspon doživljava u 1. stoljeću pr. Kr. prilikom vladavine Tigrana Velikog, koji je nakratko proširio granice od Kaspijskoga jezera i Crnoga mora do Sredozemlja. Godine 301. postala je prva država koja je preuzela kršćanstvo kao službenu državnu religiju, čak 12 godina prije Rima. U starome vijeku bila je jedno od glavnih bojišta rimsko-perzijskih ratova, dok je u srednjem vijeku obilježava niz područnih dinastija koje su nerijetko pod stranim političkim nadzorom. Od 645. dvjesto godina bila je pod arapskom vlašću. Zbog strateški važnoga položaja između Europe i Azije, bila je i poprište borbi Turaka, Rusa i Iranaca u novomu vijeku.
Turske su carske, vojne i republikanske vlade između 1895. i 1923. godine, zbog straha što kršćanski Armenci, pogotovo u I. svjetskom ratu, pomažu carskoj Rusiji, provele pokolje poznate kao Armenski genocid, u kojima je život izgubio više od milijun Armenaca. Iranski je dio Armenije 1828. pripojen Ruskomu Carstvu, a 1920. Armenija unutar Sovjetskoga Saveza dobiva status socijalističke republike. Spor sa susjednim Azerbajdžanom zbog armenske enklave Gorski Karabah potječe još od sovjetskoga doba (1988.), a pojačao se nakon što je Armenija postala neovisna država 1991. U svibnju 1994. potpisano je primirje, no status Gorskog Karabaha nije razriješen. Armenija je i nakon raspada SSSR-a ostala članica Zajednice neovisnih država.
Zemlja visokih planina
Armenija je kontinentalna država bez izlaza na more. Prosječna nadmorska visina iznosi 1370 m i samo 10% države niže je od 1000 m. Najviši vrh je 4090 m visok Aragac, dok je najniža nadmorska visina (400 m) u klancu rijeke Debed na sjeveru države. Veći dio zemlje čini visoka ravnica s klancima rijeka kao što su Hrazdan, Arpa, Debed, Azat. Planine su na sjeveru i sjeveroistoku države, gdje je lanac Mali Kavkaz. Jezero Sevan na istoku države ubraja se u najveća planinska jezera i najveće je u Zakavkazju. Na zapadu države (kod granice s Turskom) smještena je plodna dolina rijeke Aras.
Klima je kontinentalna s vrućim ljetima i hladnim zimama, dok temperatura i količina oborina također ovise o zemljopisnoj širini i nadmorskoj visini.
Politički sustav Armenije ustrojen je prema uzoru na parlamentarne višestranačke sustave u zapadnim zemljama. Izvršnu vlast ima vlada, dok zakonodavnu imaju parlament i vlada. Prema ustavu, na čelu vlade je predsjednik. Narodna skupština Armenije organizirana je kao jednodomni parlament sa 131 zastupnikom koji se izabire na mandat od četiri godine. Pravo glasa na izborima imaju svi iznad 18 godina.
Smatra se jednom od najdemokratskijih zemalja u Zajednici neovisnih država. Armenija ima izrazito veliku dijasporu koja se procjenjuje na oko 8 milijuna Armenaca izvan domovine, što je broj koji gotovo tri puta premašuje broj stanovnika u državi. Najveće armenske zajednice imaju Rusija, Francuska, Iran, SAD, Gruzija, Sirija, Libanon, Argentina, Australija, Kanada, Grčka, Cipar, Izrael, Poljska i Ukrajina.
Velika većina Armenaca, oko 93% kršćanskoga stanovništva, pripada Armenskoj apostolskoj crkvi, koja je neovisna crkva unutar kršćanstva. Prema vjerovanju, Armensku apostolsku crkvu osnovali su Isusovi apostoli sveti Juda Tadej i sveti Bartolomej, koji su propovijedali kršćanstvo u Armeniji između 40. i 60. godine. Zbog svojih osnivača ova Crkva se naziva apostolskom, a pripada istočnim pravoslavnim crkvama.
Gospodarstvo
Dio stanovništva na sjeverozapadu, uglavnom u pokrajini Širak, čine katolici (rimokatolici i mehitaristi).
Dio Rusa u Armeniji pripada Ruskoj pravoslavnoj crkvi, Jezidi pripadaju zoroastrizmu, a Kurdi islamu. Židovska zajednica u Armeniji danas je svedena na broj od ispod tisuću pripadnika.
Armensko gospodarstvo uvelike ovisi o stranim ulaganjima te o financijskoj potpori iz dijaspore.
Prije raspada SSSR-a poljoprivreda je činila oko 20% neto materijalnoga proizvoda te otprilike isti postotak u strukturi zaposlenosti. Nakon neovisnosti znatno je porasla važnost poljoprivrede u gospodarstvu te je pred kraj devedesetih ovaj postotak narastao na više od 30% BDP-a i više od 40% u strukturi zaposlenosti stanovništva. Stabilizacijom i rastom gospodarstva, udio poljoprivrede u gospodarstvu opao je na oko 20%, iako ova grana gospodarstva još uvijek zapošljava više od 40% stanovništva.
Rudna bogatstva Armenije su bakar, cink, zlato i olovo. Električna energija najvećim se dijelom proizvodi gorivom uvezenim iz Rusije, uključujući i nuklearno gorivo. Važan izvor energije je i hidroenergija.
Kultura i arhitektura
Na području današnje Armenije i Gruzije nastalo je mnogo izvornih umjetničkih djela koja imaju odlike naroda koji su dugo vremena vladali ovim područjem – Perzijanaca i Rimljana te su popraćena bizantskom umjetnošću ikona (koiné) iz 5. stoljeća.
Diljem Armenije, ali i sjevernoga Irana, zapadne Turske, Gruzije i istočnoga Azerbajdžana nalaze se crkve s pravokutnim i mnogokutnim tlocrtom, kao i crkve s kupolom, a ima i utvrđenih samostanskih zdanja. Armenska je arhitektura ostavila trajan utjecaj na kasnije stilove u kavkaskome području.
Poseban oblik staroarmenske skulpture predstavljaju velike nadgrobne kamene stele s uklesanim križem u plitkom reljefu, ali s bogatom ornamentistikom – tzv. kečkari. Oni su se očuvali i tijekom mongolske i turske okupacije, duboko u 19. stoljeće.
Armensko gorje mnogi smatraju rodnim mjestom istočnog tepiha, a tradicija izrade duboko je ukorijenjena u kulturi. Jedna od prirodnih ljepota koju je nemoguće zaobići u Armeniji svakako je planina Ararat, s vrhom koji se nalazi na visini nešto većoj od 5000 metara. Iako se tehnički nalazi u Turskoj, ova planina ima ogroman značaj za Armence kao simbol njihove domovine. U biblijskoj priči o potopu govori se kako je planina Ararat bila mjesto na kojem je završila Noina arka. Jedna od ljepota ove zemlje, koju svakako valja posjetiti i vidjeti, jest jezero Sevan na Kavkazu. Ono je toliko visoko da se čini kako se nekad spaja s nebom, a s obzirom na to da je najveće u zemlji, Armenci ga ponekad nazivaju i svojim morem. U blizini samog jezera se nalazi i još jedan samostan, imena Sevanavak.
Jedna od znamenitosti Armenije svakako je i nacionalni park Dilijan. On nije samo dom hrastovim šumama, dubokim klisurama i mnogim potocima već i transkavkaskoj stazi. Riječ je o stazi kojom se može hodati unedogled jer se proteže na više od dvije tisuće kilometara.
Armenija se može pohvaliti jednom od najstarijih i najukusnijih kulinarskih tradicija na svijetu. Jedno od poznatijih jela je spas, kremasta juha od fermentiranog armenskog jogurta matsun, koju poslužuju mnogi restorani, i u Erevanu i u ostatku zemlje.
Kyufta (mesne okruglice) i tolma (listovi grožđa punjeni mljevenim mesom) također kotiraju visoko, baš kao i sjajni armenski roštilj. Lavaš ili pita – kruh toliko je poznat da je uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine.
Zlatna marelica vjerojatno je najpoznatije voće u Armeniji jer marelica upija toliko sunca koje joj na kraju daje zlatnu nijansu. Jabuke, kruške, grožđe, smokve i nar također su nezaobilazni na stolovima diljem Armenije.
Nogomet u Armeniji
Armenska Premier liga uključuje 10 klubova iz Republike Armenije. Od 1936. do 1991. godine natjecanje je održano kao regionalni turnir u SSSR-u. Nakon neovisnosti Nogometni savez Armenije 1992. godine pokrenuo je novu ligu. Tijekom godina liga je evoluirala u malu ligu koja se sastoji od deset timova. Trenutačno se odigrava pod nazivom VBET Armenian Premier League. Pobjednik lige dobiva mjesto u prvom pretkolu UEFA Lige prvaka.
Pobjednik sezone 2022. - 2023. je nogometni klub Urartu iz Erevana koji će u prvom pretkolu Lige prvaka ugostiti Plemiće na svom stadionu.
Poželimo našem prvaku sreću na njegovoj misiji u dalekoj i egzotičnoj Armeniji.