Vodi se žestoka kampanja u medijima za i protiv: iznose se argumenti i protuargumenti je li eksplozija u tunelu Salakovac, sjeverno od Mostara, bila napad, atentat, teroristički čin na zapovjednika Zajedničkoga stožera Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ili nestašluk, neslana šala, proslava nečega.
Dok javnost još istražuje je li riječ o terorističkom aktu ili nije, bitno je postaviti neka logična pitanja ako već ne možemo dati konačan odgovor o ovom događaju.
Možemo poći od banalnih, ali ne manje značajnih činjenica. Npr. vozi li pripadnik OSA-e sa sobom u automobilu kao dio obvezne opreme petarde, topničke udare, priručne eksplozivne naprave, ne daj Bože, bombe? Ako jest, za što mu služe? Možda za bacanje na javnim mjestima, utakmicama? Priliči li državnim obavještajcima uopće bacanje predmeta iz jurećeg automobila, opušaka, kore od banane...? Je li to dio standardne obuke? Ako to nije dio dopuštene planirane operacije.
Zaposlenik Obavještajno sigurnosne agencije Zlatko Humo, čini se, sve to smatra normalnim. I poželjnim. Ne možemo reći da je ispunio nečiji nalog. To (za sada) ne znamo.
Ali iz onih podataka koji su nedvojbeni, sam čin eksplozije ispred generala Ante Jeleča frapantno sliči na akcijske scene u filmovima. Ili, u suvremenom životu u Afganistanu, Iraku, Siriji... Atentata nema, atentatora nema. Atentat izvršen, žrtva nastradala. Nema bombe, prometna nesreća, auto se prevrnuo, putnici izgorjeli u požaru. Obično je tu negdje i boca s benzinom.
U konkretnom slučaju atentator je nešto loše izveo, ili je potencijalna žrtva imala puno sreće i prisebnosti.
No, na ova pitanja istražitelji moraju dati odgovor. Ali i najodgovorniji političari u BiH. Kako je, naime, moguće da ovakvi kadrovi uopće dobiju zaposlenje u OSA-i. I tko od njih može imati koristi.
Ovaj slučaj ugrožavanja generala Jelača skrenuo je jako pozornost na kadrovsku ekipiranost državnih sigurnosnih agencija, njihovu ispolitiziranost, a ako se tomu doda i poznata neusklađena zakonska mjerodavnost, posebna i zajednička, onda imamo odgovor zašto nam je sigurnost na tako niskoj razini.
Politike je duboko u njima i zato je pitanje je li bio atentat na generala Oružanih snaga, ili "izazivanje opće opasnosti" prvenstveno za političare, a ne samo za javnu tužiteljicu. Podijeljena javnost je već unaprijed dala odgovor.
Ako državne institucije ne budu ostvarivale efektivni nadzor nad agencijama, sve češće će proglašavati Dan žalosti.
Redakcijski komentar: Vecernji.ba