Priče o čudesnim ozdravljenjima u Međugorju sigurno spadaju među najtajanstvenija događanja koja se posljednjih 33 godine spominju s ukazanjima Gospe Kraljice mira. Nitko ne može točno utvrditi koliko se dogodilo čuda i čudesnih ozdravljenja do sada u Međugorju. Čudesnih ukazanja vezanih uz međugorska događanja u Informativnom centru Mir u Međugorju prijavljeno je više od pet stotina.
Ozdravljenje
Prijavljivana su ozdravljenja od najtežih bolesti, do nestanka vidljivih rana i slično. Među tim brojnim ozdravljenjima neka su temeljito ispitana i znanstveno-teološki obrađena, pa nema nikakva ozbiljna razloga da se sumnja u njihov nadnaravni karakter. Jedno od takvih ozdravljenja, koje je potkrijepljeno svom medicinskom dokumentacijom, doživio je i Andrea De Luca (21), Talijan iz Da Castellammare, za kojeg liječnici nisu imali lijeka. Bolovao je od morbo di perthesa. To je bolest jedrene kosti koja povremeno nestaje i sama se jede…, smanjuje se. Kost postaje rupičasta i pomiče se. Imao je Andrea velike bolove. Čak su mu rekli da bi morao tu nogu i odstraniti i nakon nekoliko godina predviđali su mu i invalidska kolica. Bolest je nastala u 13. godini njegova života. Kad je ozdravio, osjetio je veliku toplinu na toj bolesnoj nozi. I kad je došao kući u rodnu Italiju, osjetio je glas. “Sad si moj apostol hodaj i nosi svjetlo svijetu. Onda mu je nestao svaki bol koji ga do tada nije popuštao. Ozdravljenje se dogodilo u Međugorju 19. rujna 2009. Bio je smješten u jednom pansionu koji je imao Gospin kip iza kuće. Kad je išao na Podbrdo vidio je ljude koji su bili opsjednuti i jako se prepao. Kad je navečer došao u pansion, otišao je pred Gospin kip i Gospu pitao neke stvari. A njegova najveća bol u svemu tome bila je vidjeti roditelje koliko pate za njim. I tražio je od Gospe da mu dadne snagu kako bi mogao sakriti tu bol da njegovi roditelji to ne vide. Kada su bili iza kuće kraj Gospina kipa, htio je zahvaliti Gospi na daru molitve koji je dobio, koju je osjetio tada. Kad je pošao prema kipu Kraljice mira, tražio je nekoga budući da ga je u noći bilo strah sama. Tražio je društvo da bude s njim dok se bude molio. Kad se prekrstio, vidio je kako svijetli lice Gospino. Ta svjetlost je bila tako jaka da se prepao i pošao prema pansionu kako bi pozvao roditelje i prijateljicu. Došli su i približili se kipu te su svi vidjeli tu svjetlost. Mislio je da sam vidi tu svjetlost, no ubrzo su roditelji i prijatelji kazali kako i oni vide jaku svjetlost iz Gospina lica. “Od lica Gospina pošle su dvije zrake svjetlosti, jedna je išla na moja prsa, a druga na bolnu nogu. Tada sam osjetio najveću vrućinu i vrelost. To je teško objasniti”, kazao je simpatični Talijan. Toplina je bila toliko jaka da mu je zaustavila bol. Kad je išao na brdo Križevac na kojem je jako teško doći do vrha, jedna mu se štaka slomila. A kad je silazio i druga se slomila. “Razmišljao sam o tome kako je možda lomljenje štaka bio znak da ih ostavim. No, nisam to uradio”, istaknuo je Andrea. Obje štake je predao u Mostar da mu ih oprave. Bilo ga je još uvijek strah hodati bez štaka. Potom je pričao s Isusom i dao mu tu svoju bolest kao svoju žrtvu i zahvalu“. I on je za vrijeme mise došao u crkvu sv. Jakova u Međugorje i pričestio se i opet je rekao Isusu da daje svoju bol njemu za žrtvu za spasenje cijelog svijeta. U tom trenutku osjetio je opetovano toplinu koja je išla prema leđima. Kad su došli u kući u Da Castellammare Di Stabia prije nego što je izišao iz autobusa, čuo se glas: “Sada si moj apostol i idi hodaj i nosi svjetlo svijetu”. Bio je to treći put da čuje taj glas. Od tog trenutka bolovi su totalno nestali. Tada sam rekao majci: “Hajde pričuvaj štake da vidim je li točan taj glas što mi govori. Bez imalo bola sam hodao. Noge sam mogao savijati i hodati kako sam htio. To se sve dogodilo 24. rujna 2009.”, kazao nam je Andrea. Išao je liječnicima cijelo vrijeme i sada mu se kost konstruirala i narasla, a medicina nema još objašnjenja. Na naš upit zašto se odlučio na svjedočenje o svom izlječenju tek nakon pet godina, on je odgovorio. “Bio sam maloljetan i nisam se htio govoriti o tome. Onda smo od liječnika tražili sve papire kako je sve to teklo ovih godina oko liječenja da bismo ih mogli pokazati javnosti. Sa sobom u Međugorju donio je sve liječničke papire i snimke koje je dobio od liječnika koji su od njega bili digli ruke. U Međugorju je do sada bio osam puta. Ovoga puta je najsretniji jer je u i Međugorju upoznao i Isusa. Misli da mu je veći dar što je upoznao Isusa, čak i veći nego što je samo ozdravljenje.
Zahvala molitvom
Na pitanje što će činiti dok bude ovih dana u Međugorju. Želi se napuniti i Duhom Svetim prije nego što ode u svoje mjesto gdje su ljudi daleko od Boga. U Međugorju je raj za mene i uvijek ću dolaziti u njega puniti svoje baterije novom snagom i molitvom. Zanimljivo je na kraju istaknuti da je kost narasla jer je bila sva uništena, obnovila se. Andrea je posebno ponovio ove riječi: “Sve se to obnovilo nakon Gospine svjetlosti koju je uputila prema meni iz svoga lica. Poznata je ova bolest već 100 godina. Još nije pronađen lijek koji bi mogao spriječiti da ta bolest ne dolazi. Morbo di perthes jede kost i hrskavicu. Jedini je spas imputacija i stavljanje proteze. A djetetu od trinaest godina to je nemoguće. Mogao je mijenjati više godina umjetnu nogu, a ako bi došlo do zaraze, mogao je i umrijeti. Kod ove bolesti je loša cirkulacija krvi. Ako krv ne dolazi po cijelom tijelu, kost postaje hrskava i propada.
Za Rai Uno za šest milijuna gledatelja svjedočio je iz Međugorja o svom čudesnom ozdravljenju. Osam mjeseci se radilo na njegovu ozdravljenju. Svi liječnici, čak je i simpozij bio organiziran na svjetskoj razini i ispitivan je njegov slučaj. U povijesti nije zabilježen nijedan slučaj da su djeca u njegovim godinama dobila ovakvu bolest i da se sve ovako završilo - čudesnim ozdravljenjem.