"U labirintu versajsko-vidovdanske Jugoslavije: hrvatsko pitanje u očima francuske politike 1914. - 1929." knjiga je bivšeg ministra vanjskih poslova RH Mire Kovača koja je predstavljena u Mostaru. Riječ je o cjelovitom prikazu odnosa i položaju Hrvata u toj zajednici kada se prvi put hrvatsko pitanje ozbiljnije otvara na međunarodnom planu.
Večernji list: Koliko je ova knjiga koja govori o "staroj Jugoslaviji" i hrvatskome pitanju i danas aktualna?
- Znanstveno sam istraživao kako je došlo do formiranja prve Jugoslavije. Posebno sam pokušao rasvijetliti ulogu Francuske u tom procesu, kao i njezin pogled na hrvatsko pitanje u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Hrvatsko pitanje pojavilo se na sceni tek nakon formiranja prve Jugoslavije. Tek su u borbi protiv Beograda i dominacije Srba Hrvati očvrsnuli i uvelike politički sazreli kao nacija.
Večernji list: Zašto su Pariz, ali i London doživljavani prijateljima Srba i što se u međuvremenu promijenilo?
- Hrvatska je izborila neovisnost i time postala međunarodni politički akter. Prije 100 godina bila je objekt, a danas je subjekt. Članica je EU i NATO saveza, dio je političkog Zapada u kojemu su i Amerikanci, Francuzi, Englezi, Nijemci... Na taj način Hrvatska je postala saveznik tim zemljama. Samim time se i odnos Hrvata prema Francuzima promijenio, ali i obrnuto.
Večernji list: Je li nabava zrakoplova od Pariza poruka o novom geostrateškom pozicioniranju Hrvatske nasuprot Njemačke?
- Nije to partnerstvo protiv Njemačke, ono je komplementarno unutar okvira Europske unije, to jest političkog Zapada. Francuzi imaju snažnu vojnu industriju, treći su prodavač naoružanja u svijetu. Rafale su kupili Egipćani, što je Francuskoj strateški važno na sjeveru Afrike, ali i Grci koji su južno od zapadnog Balkana. Na sjeveru od zapadnog Balkana nalazi se pak Hrvatska. Vidljiva je namjera Francuske da time poveća mogućnost utjecaja na procese u jugoistočnoj Europi, konkretno na zapadnom Balkanu. Što se pak hrvatskog kuta gledišta tiče, nabavom zrakoplova otvara se mogućnost jačanja suradnje s Francuzima i na planu znanosti, tehnologije, ekonomije... Tradicionalni partner Zagreba ostaje, naravno, i SAD, koji ostaje snažno prisutan u Europi. Vidimo to i u vezi s pregovorima o izmjenama Izbornoga zakona u BiH. Bez SAD-a teško bi to išlo. Dakako, tu su i Njemačka i Nijemci kao najveća ekonomija EU i najmnogoljudniji narod s kojim Hrvati imaju tradicionalno bliske odnose. Podatak da u Njemačkoj živi i radi 430.000 Hrvata dodatno nas na to obvezuje.
Večernji list: Projekt "Otvoreni Balkan" dio promatrača doživljava trećom Jugoslavijom. Kako vi gledate na njega?
- "Otvoreni Balkan" je konstrukcija koja je lansirana kako bi jedno vrijeme bila zamjena za ulazak zemalja ovoga dijela Europe u EU. Jedna vrsta komforne čekaonice. No, jasno je kako bi u tome projektu glavnu riječ vodili oni kojih je najviše. A to su Srbi i Albanci. Smatram da dugoročno sve zemlje zapadnog Balkana moraju imati istinsku prigodu ući u EU. Mjesto bosanskohercegovačkim Hrvatima i državi BiH jest u EU. "Otvoreni Balkan" ne smije biti dugoročno, nego samo tranzicijsko rješenje, dok se ne ostvari članstvo u EU.
Večernji list: Jedna od zapreka na putu k EU za BiH su izborne reforme, a razgovori o tome u punom su jeku. Jedna od ideja zasniva se na brisanju naroda u Ustavu kako je to dogovoreno u Daytonu. Gdje to vodi?
- Osobno sam zadovoljan što se uopće intenziviraju ti razgovori, što sugerira da se povećala pozornost i svijest ovog pitanja unutar međunarodne zajednice. Očekujem da će se poštovati presuda Ustavnoga suda BiH o ravnopravnosti triju državotvornih naroda. Nisam, međutim, zadovoljan dubinom shvaćanja problematike mnogih aktera koji su pozvani o tome govoriti.
Primjećuje se, naime, da se posebni standardi primjenjuju na BiH gdje se u pitanje dovodi bit njezina ustroja, tobože je sporan "etnocentristički model", a samim time i ostvarenje prava Hrvata u BiH. Istodobno u drugim državama, koje su integralni dio političkog Zapada, gotovo istovjetni "etnocentristički model" nije problem.
Večernji list: Dosta se paralela može povući s vašom knjigom i "hrvatskim pitanjem u BiH"?!
- Upravo zato što hrvatsko pitanje u Jugoslaviji nije bilo razriješeno, ta država nije mogla biti funkcionalna. Bez rješenja hrvatskog pitanja nema stabilne, dugoročno održive BiH. To bi svima trebalo biti jasno. Hrvati su integrativno tkivo Bosne i Hercegovine. Volio bih da prijatelji Bošnjaci, kao većinski narod u Federaciji BiH i cijeloj Bosni i Hercegovini, pragmatično uvide da je to tako. Dominacija nije dugoročno uspjela ni Srbima u Kraljevini Jugoslaviji. Hrvati moraju imati prava zajamčena Ustavom, a to je ravnopravnost kao državotvorni narod. Jednako kao Bošnjaci i Srbi. Što se odnosa Hrvata i Bošnjaka tiče, ako se želi izbjeći neka vrste ciprizacije Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno zamrznuti konflikt, koji kao izvor trajne frustracije generira odlazak mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine, definitivno treba riješiti hrvatsko pitanje.
Večernji list: Na koji način, spominjali ste belgijski model?!
- To je model koji može funkcionirati. Primjenjiv je, naravno, uz određena prilagođavanja, na Bosnu i Hercegovinu. U Belgiji postoje tri jezične zajednice: nizozemska, francuska i njemačka. Postoje i tri regije, odnosno entiteta, Flandrija, Bruxelles kao glavni grad i Valonija. U Valoniji većinu čine frankofoni, ali na istoku Belgije nalaze općine s njemačkim stanovništvom, koje imaju svoga senatora u belgijskom Senatu, gornjem domu parlamenta. Njemačka jezična zajednica ima svoga predsjednika vlade. Tužitelj Rezidualnog mehanizma za kaznene sudove Serge Brammertz je upravo Nijemac iz Valonije, koja je na neki način usporediva s Federacijom Bosne i Hercegovine. Nitko o Belgiji ne govori kao o zemlji s "etnocentrističkim modelom", kao o državi koja ima ustroj koji nije kompatibilan s temeljnim europskim vrijednostima i načelima.
Večernji list: Iz Sarajeva bi vam odmah zamjerili i rekli da ciljate na treći entitet u BiH?!
- Govorim o modelu Belgije. Njemačka zajednica nalazi se na prostoru Valonije i ima značajan stupanj kompetencija na planu obrazovanja, kulture…
No, Hrvata ima po postocima daleko više u Federaciji BiH nego što je Nijemaca u Valoniji. To nije podjela. Ako Belgija, u kojoj se nalaze središta EU i NATO saveza, tako funkcionira, a imala je šest ustavnih reformi dosad, ne vidim ni jedan razlog da u BiH bude drugačiji pristup.
Večernji list: Hrvatska je imala podijeljeno stajalište, no danas premijer Andrej Plenković i predsjednik Zoran Milanović, unatoč svim unutarnjim prijeporima, imaju identičan stav o BiH. Koliko je to važno za rješenje hrvatskog pitanja?
- Oko Hrvata u BiH, Domovinskog rata... u Zagrebu postoji konsenzus. I to tako mora biti. Ne smije tu biti stranačkih razlika. Hrvatska ima svoj Ustav koji kaže da mora skrbiti o pravima dijelova svog naroda izvan Hrvatske, a u ovome slučaju to su Hrvati u BiH. Druga dimenzija je Daytonski sporazum koji je Hrvatska potpisala i time se obvezala da će činiti sve kako bi se provodio Ustav BiH, koji je sastavni dio sporazuma. Znamo za odluku Ustavnoga suda u slučaju "Ljubić". Uz to, BiH je susjedna država s kojom smo snažno gospodarski, kulturno, prometno povezani. U esencijalnom interesu nam je da s BiH imamo što tješnje odnose. U Hrvatskoj se dogodila emancipacija kada su u pitanju Hrvati u BiH. Koliko smo međusobno povezani, dovoljno je pogledati hrvatsku nogometnu reprezentaciju. Uz to, za sve ono što su dragovoljno Hrvati iz BiH napravili u Domovinskome ratu, i to ne samo iz Hercegovine nego i središnje Bosne i Posavine, sada je prilika da Hrvatska pokaže privrženost rješavanju hrvatskoga pitanja u Bosni i Hercegovini.
Večernji list: Lobira li Hrvatska dovoljno vani za interese Hrvata u BiH, a posebno me u tome kontekstu zanima vaše mišljenje zašto dio njemačke administracije agresivno zagovara poništavanje prava naroda te se protivi zagovorima Zagreba?!
- Hrvatska je glede toga zaista aktivna na vanjskopolitičkome planu. Bosna i Hercegovina dugo nije visoko na agendama državnika zapadnoga svijeta, pa čak ni svjedokinja Daytonsko-pariškog mirovnog sporazuma. To je velika šteta. Vrijeme je da se ovim pitanjem pozabave i najviši dužnosnici kako bi se spriječila ciprizacija BiH, zemlje u srcu Europe.
Večernji list: Kako očuvati sadašnju ustavno-pravnu poziciju, ali i stvarno zadržati Hrvate u BiH?
- Na umješan i prijemčiv način treba energično tražiti ono što je zapisano u Daytonu i Ustavu BiH. Treba jačati gospodarstvo, a to je moguće i povećanim ulaganjima iz Hrvatske i Europske unije, ali i jačanjem suradnje na razini općina, gradova, županija, pa i u okviru fondova za prekograničnu suradnju Europske unije. Usporedbe radi, u Austriji postoji 339 općina i gradova koji imaju partnere u Njemačkoj.
Sveučilište u Mostaru je jedan od primjera kako se to može dobro raditi. Uvjeren sam da će Hrvati u BiH, unatoč svim poteškoćama, opstati i ojačati svoj pravni politički položaj, odnosno dobiti ono što je pravedno - ravnopravnost s druga dva državotvorna naroda u europskoj i euroatlantskoj Bosni i Hercegovini. •