Unija za održivi povratak nedavno je objavila da je iz BiH otišlo 85.000 ljudi za pola ove godine. Analitičari tvrde da će konačna brojka biti oko 100.000 onih koji su otišli u 2021., piše Večernji list BiH.
Odlazilo se užurbano i dosad, no, ove brojke su mnoge šokirale. Ali onima koji dulje prate demografsku situaciju u BiH i općenito situaciju s iseljavanjem, dramatične brojke nisu iznenađenje jer su ovi odlasci praktički vezani za dvije godine. Radi se o tome da je velik dio ljudi trebao prošle godine otići raditi u Njemačku ili se pridružiti svojim članovima obitelji koji su već tamo, na snagu je stupao i novi useljenički zakon od 1. ožujka 2020. Početkom te godine ljudi su davali otkaze kako bi mogli normalno početi s radom u "obećanoj zemlji".
Međutim, pandemija ih je usporila u tome, a usporila je i primjenu zakona. U Njemačkoj je nastupio jedan lockdown pa drugi pa onda nije bilo posla ni za koga..., no ove godine situacija se počela popravljati. Čim se otkrilo da se s pandemijom može živjeti i da je bolje riskirati s nevidljivim neprijateljem nego, figurativno rečeno, umrijeti od gladi, ponovno se krenulo s odlascima.
Odljev stanovništva
Njemačka je ove godine još olakšala mjere za dobivanje radnih dokumenata tako da je to još jedan od poticaja za promjenu države. Nedavno je o mladima u BiH koji su u nezavidnom položaju govorio i dr. Amer Osmić, profesor na Odjelu za sociologiju u Sarajevu. - Teme koje zanimaju mlade, o perspektivi, o budućnosti, o njihovom statusu u društvu, skroz su marginalizirane i zanemarene jer, nažalost, dominiraju neke druge teme koje su mladim ljudima na margini - kazao je među ostalim.
Prema istraživačkoj studiji "Troškovi emigracije mladih iz BiH" koju je proveo Institut za razvoj i inovacije BiH godišnje gubi oko milijardu i pol eura zbog odlazaka stanovnika iz ove zemlje.
- Dobiveni rezultati pokazuju da je izravno i neizravno, usred nemogućnosti da godišnji odljev stanovništva bude spriječen njihovim zapošljavanjem, generiran godišnji gubitak potencijalnog BDP-a od oko 710 milijuna eura. Odlaskom "gotovih" stručnjaka iz matične zemlje, troškovi njihovog obrazovanja su "poklonjeni" drugim zemljama - navodi se u studiji. Nažalost, osim odlazaka BiH ne ide na ruku ni što više ljudi umire nego se rađa. Tako je u pola ove godine BiH ostala bez grada veličine Srebrenice, izgubljeno je oko 13.500 stanovnika. Ove godine bi prirodni pad trebao biti rekordan. Nažalost, u BiH nema konkretnih rješenja kada je u pitanju demografska politika, a ona bi se prvo trebala odnositi na to da se ljudima ponude bolji uvjeti za život, posao, veće plaće, mirovine, socijalne naknade... A među zaključcima spomenute studije je i da će nastavak trenda iseljavanja donijeti u budućnosti niz socio-ekonomskih problema, što se već sada događa. BiH nedostaje radnika u svim branšama, potrošačka košarica je veća od dvije tisuće maraka... stoga nije čudo što cijele obitelji napuštaju zemlju.
Povećanje satnice
Poznanik koji živi i radi kod Münchena priča nam da svakodnevno prima pozive onih koji žele doći. - Mislio sam da će ova pandemija malo usporiti želju za odlascima jer je procijepljenost u BiH jako niska, a ovdje je praktički obvezna jer se ništa bez COVID potvrde ne može, međutim, ljudi su spremni cijepiti se i doći ovdje raditi - priča nam poznanik. Što se tiče onih koji žive tamo, primijetio je želju kod nekih bh. stanovnika da se vrate iz Njemačke u BiH, a s druge strane, ona brzo splasne. - Primjerice, što nas odbija? Ako dobijete koronavirus, liječite se kući dok se ne sazna neki epilog, dok u BiH dobar dio domova zdravlja funkcionira kao bolnica i pregledava se svaki pacijent koji zatraži pomoć i to je najveći problem jer je mnoge ovdje strah hoće li biti oboljenja i u budućnosti, a većinom sami živimo i ako nam nešto bude, teško je reagirati. S druge pak strane, financije su ono što nas zadržava ovdje. Ovdje će ići uskoro minimalna satnica na 12 eura. Novo političko vodstvo to je praktički već dogovorilo. I iz tog razloga me mnogi zovi i pitaju kako doći, opća je kriza i ljudi žele sigurnost. Posla ovdje uistinu ima, Nijemci se stalno raspituju ima li kod nas ljudi koji bi brinuli o njihovim starijim ili bolesnim članovima obitelji. Traže poštare, građevinske radnike... Da se razumijemo, moje srce bi htjelo biti kod kuće, ali želje su jedno, a stvarnost drugo - kaže sugovornik. I on je među desecima tisuća onih koji će blagdane provesti u rodnom kraju. - Naravno da ću tada biti najsretniji. Teško je objasniti taj osjećaj kada nakon pola godine ili godinu dođeš kući, sjedneš sa svojim ljudima. Već razmišljam o darovima koje ću donijeti iako me je strah i te granice. Europska unija pumpa mišiće na malima pa se plašim da mi nešto ne oduzmu, no riskirat ću s onim stvarima koje sam donosio i ranijih godina. Cijepio sam se, tako da se nadam mirnom putovanju i normalnim prelascima granice, kao u dobra stara vremena - ispričao nam je poznanik. •