Ne primite vijest da imate prehladu koja će proći za tjedan dana već da imate neizlječivu autoimunu bolest koja nerijetko vodi u invalidnost. Možete misliti kako je to za mladu majku sa 25 godina. Nevjerica, šok i svi ostali najgori osjećaji, započinje svoju priču Kristina Zrinka Kožul (33), koja godinama živi s multiplom sklerozom. Dijagnozu o bolesti središnjeg živčanog sustava dobila je nakon teškog poroda. Počela je gubiti vid, a to je, kaže, jedan od najčešćih simptoma.
- U početku nisam htjela da me se uopće etiketira i mislila sam si da je to nemoguće za mene koja cijeli život treniram - rekla je. S dijagnozom se nije mogao pomiriti niti Andrija Jelavić (43).
- Živio sam normalan život, no to je sve promijenilo iz temelja. Nisam si htio priznati neke stvari i malo sam bježao od toga, ali sam shvatio da se s time moram suočiti. Imao sam uredan život, dobar posao, ali stresan posao. Nisam bio zadovoljan, želio sam više. Nakon što sam dobio dijagnozu, rekao sam si - 'jedan je život' i neću ga živjeti tako. Nakon dijagnoze sam dao otkaz - rekao je. Njegovi prvi simptomi bili su jaka vrtoglavica koju još uvijek ima svakodnevno, kočenje ruku i nogu te duple slike, što mu je psihički bilo jako teško za podnijeti.
- Ljudi znaju reći da je to bolest sa 1000 lica, no to je smiješno, to je bolest s bezbroj lica. Izmjenjuju se faze poboljšanja i pogoršanja. Trenutačno nikada nisam bila gore. I mogu reći da sam tek sada nakon toliko vremena shvatila koliko je to zeznuto - rekla je Kristina. Simptomi su razni, od oštećenja vida, paralize lica, motorike, ravnoteže, govora, gubitka osjeta. Kako bi pomogla sebi i drugima, Kristina je osnovala udrugu "MS Mogu sve", u koju se uključio i Andrija.
- Želimo senzibilizirati i javnost i poslodavce da nam se nekako, skraćeno rečeno, omogući život - rekla je Kristina, prenose 24sata.hr.
- Kad se prepustiš bolesti, onda si njezin. Bitno da ti vodiš igru i svoj život, ne boj se - rekao je Andrija. I nije se dao. Snaga i volja u njemu su probudile avanturistički duh.
- U posljednjih 5-6 godina sam počeo putovati. Posjetio sam Tajland, Bali, Indoneziju, Meksiko, Kubu. Sad sam bio dva puta sam u Južnoj Americi. Na 5000 metara sam si davao injekcije. Bolest mi je pomogla da shvatim kako većina ljudi doživljava život 'sutra ću, ima vremena'. Život prođe, nema sutra ću. Živim danas i to je to - rekao je, a Kristina je dodala:
- Znam se našaliti da nisam Martin Luther King, ali da imam san - san da ćemo svi živjeti, ispunjeni i sretni iako imamo to što imamo - zaključila je.