Profesorica Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu Lejla Velić kazala je za Fenu da je bjesnoća izuzetno opasana, jer je neizlječiva i fatalna, a za tu zarazu se zna već 4.000 godina.
Istaknula je, međutim, da su ljudi kroz sve te godine uspjeli razviti uspješne mjere prevencije koje uključuju edukaciju stanovništva, cijepljenje svih pasa i lisica, testiranje izlovljenih divljih životinja te njihovo obvezno testiranje na prisustvo virusa bjesnoće.
Velić je pojasnila da je kod zaraženog psa razvijena klinička forma tzv. furiozna forma, što je olakšalo veterinarima na terenu da posumnjaju na bjesnoću te da dostave uzorak u laboratorij. Pored furioznog oblika, vrlo često se javlja i 'tiha bjesnoća' gdje životinje ne razvijaju kliničke znakove, što znači da predstavljaju veliku opasnost u otkrivanju bjesnila.
Napominjući da takve životinje mogu izlučiti virus u vanjsku sredinu prije pojave kliničkih simptoma, profesorica Velić ističe da osobe koje su u kontaktu sa zaraženim psom mogu biti inficirane.
Profesorica Velić je kazala da je, kada je riječ o prostoru Europe, najznačajnija forma silvatične bjesnoće ona koja potječe iz crvene lisice.
"Kada je lisica bijesna, gubi strah i na takav način dolazi u kontakt sa psima i oni najčešće inficiraju ljude", kazala je Velić.
Podsjetila je da je zadnji slučaj bjesnoće utvrđen 2014. godine, također kod psa, te da je ekstenzivnim kampanjama cijepljenja silvatična bjesnoća držano pod kontrolom sve do 2018. godine, kada je izvršena zadnja distribucija cjepiva.
S obzirom na to da je u pitanju lovački pas, profesorica Velić pretpostavlja da je došao u kontakt s bijesnom lisicom te su nadležni u Republici Srpskoj izdali niz mjera kojima će pokušati pronaći pozitivnu lisicu pojačanim izlovljavanjem na tom području.
Njena preporuka je i da Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u graničnom dijelu s općinom Srebrenica naredi iste ili slične mjere kako bi se pronašao pravi izvor bjesnoće.
Na važnost ovog izuzetno opakog, fatalnog oboljenja ukazuju i podaci WHO prema kojima godišnje u svijetu od bjesnoće umire 59.000 ljudi, od čega 40 posto djeca mlađa od 15 godina.
Bjesnoća je opasna bolest koju uzrokuje virus, a mogu oboljeti svi sisavci. Rakuni, tvorovi, lisice, šišmiši, psi i mačke, kao i stoka i ljudi najčešće obolijevaju od bjesnila. Životinje koje nisu sisavci, poput ptica, zmija i riba, ne mogu dobiti bjesnilo.
Životinja se zarazi tim virusom putem pljuvačke, najčešće tijekom ujeda životinje.