Na nož su ponovno dočekane izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića, ali i nekadašnjeg zapovjednika III. gardijske brigade generala HVO-a Ilije Nakića te kandidatkinje za mjesto hrvatskoga člana Predsjedništva BiH Borjane Krišto izrečene u Jajcu o ulozi Hrvata i hrvatskih snaga u porazu srpske vojske, što je vodilo okončanju rata u BiH, piše Večernji list BiH.
Dežurni dušobrižnici političkog Sarajeva su, tražeći dlaku u jajetu, nastojali omalovažiti i osporiti tu ulogu, no, stave li se ti istupi u kontekst vremena kada se sve događalo, a kirurški precizno ga je u svojoj knjizi "Put prema Daytonu" opisao Derek Chollet, onda se može reći kako se te dvije perspektive potpuno poklapaju.
Dramatična promjena
Chollet, koji je posebni savjetnik aktualnog državnog tajnika Antonyja Blinkena, a u vremenu završne epizode rata u BiH bio je jedan od službenika američke administracije kao dio šireg tima Richarda Holbrookea, navodi kako je sve počelo operacijom "Oluja", a nastavilo se kasnijim uspjesima hrvatskih snaga. "Unatoč američkim molbama za suzdržanost, hrvatska je ofenziva dramatično promijenila situaciju u Bosni", piše on i citira tadašnjeg državnog tajnika Warrena Christophera. Zatim opisuje situaciju u BiH.
"Krajem srpnja bosanski Muslimani su se pojavili samo nekoliko tjedana prije poraza, s Bihaćem pod napadom, Goraždom ranjivim te vjerojatnim UNPROFOR-ovim povlačenjem. Tada je Londonska konferencija stvorila kišobran protuzračne obrane iznad Goražda, a hrvatska pobjeda pomogla je oslobađanju Bihaća, opskrbivši njegove civile i njegove bosanske branitelje", piše ovaj američki dužnosnik. Pišući u svojim memoarima, predsjednik Clinton prisjetio se da je "navijao za Hrvate... [Znao sam] da diplomacija ne može uspjeti sve dok Srbi ne pretrpe ozbiljne gubitke na terenu." Događaji na terenu u BiH nisu bili jedini čimbenik koji je gurnuo Clintonovu administraciju prema novoj diplomatskoj inicijativi. Također je bila pod velikim pritiskom Kongresa. Proteklih nekoliko mjeseci kongresni jastrebovi - predvođeni čelnikom republikanaca u Senatu Robertom Doleom - ulagali su napore da se Bošnjaci naoružaju jednostranim ukidanjem embarga na oružje koji je UN uveo 1991. svim državama bivše Jugoslavije.
"Ovo me pitanje dovodi u ludnicu", požalio se predsjednik Clinton britanskom premijeru Majoru 14. srpnja. Chollet zaključuje kako se prilika koju su stvorile hrvatske pobjede nije smjela prokockati. Citira detalje sastanka predsjednika Clinton sa svojim višim savjetnicima - Anthonyjem Lakeom, Madeleine Albright... u kabinetu Bijele kuće kako bi razgovarali o strateškim dokumentima. - Moramo iscrpiti svaku alternativu, baciti svaku kockicu, riskirati... Moramo se posvetiti jedinstvenoj BiH. A ako to ne možemo dobiti za pregovaračkim stolom, moramo pomoći Bošnjacima na bojnom polju."
Ključno je, unatoč problemima, bilo zajamčiti savezništvo Hrvata i Bošnjaka za opstanak BiH. I sam predsjednik Clinton razumio je taj problem, objašnjavajući (njemačkom) kancelaru Helmutu Kohlu da je "snažan bošnjačko-hrvatski savez ključan za uspjeh mirovnog procesa" i da "on (Federacija) ne smije eksplodirati. Ne želimo iščupati poraz iz ralja pobjede", rekao je Clinton.
Chollet navodi, međutim, i kako su uspjesi hrvatske strane snažno ojačali samouvjerenost te se Holbrookeov tim brinuo da bi njihova oholost mogla uništiti ovu rijetku diplomatsku priliku. Navodi i detalje razgovora jednog od članova tima Richarda Holbrookea Joea Kruzela s ministrom obrane Gojkom Šuškom dok su šetali oko Tuđmanove vile.
Trebali zauzeti Prijedor
Amerikancima je bilo jasno da Hrvati nisu htjeli stati s operacijama u zapadnoj Bosni. A dvije posljednje bile su upravo "Maestral", u kojemu je oslobođeno i Jajce, te "Južni potez", kada se stiglo nadomak Banje Luke. Šušak se na jednom od sastanaka oštro svađao i s generalom Wesleyjem Clarkom, no na kraju je rekao da njegove snage neće ići "ni milimetar dalje".
Chollet navodi i riječi Chrissa Hilla da "svaki put kad su se Bošnjaci borili bez potpore Hrvata 'dobili su po turu'." U knjizi se opisuju i kontroverzni Holbrookeovi nagovori predsjednika Franje Tuđmana da njegova vojska zauzme Bosanski Novi, Prijedor i Sanski Most. Nedugo nakon toga dogodio se Dayton. •