Unatoč tomu što je visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt najavio konzultacije s predstavnicima političkih stranaka na temu izbornog zakonodavstva, konstantni politički, ali i pritisci ulice, kao i bošnjačko odbijanje bilo kakve mogućnosti dogovora oko načela Izbornog zakona kojim bi se omogućilo legitimno predstavljanja naroda, umanjuje mogućnosti za dogovor. Iskustvo, ali i ponašanje, kao i poruke koje dolaze iz tabora bošnjačkih političkih opcija takav zaključak potvrđuju.
Odbijanje
Hrvati i Bošnjaci su, podsjećanja radi, još u lipnju 2020. godine postigli sporazum o promjeni Izbornoga zakona, a kojim bi se provele presude domaćeg i međunarodnog zakonodavstva te omogućilo legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda, no bošnjačke političke elite sve ovo vrijeme izbjegavale su operacionalizirati taj dogovor, svjesne kako bi time ostale bez mogućnosti da Hrvatima biraju predstavnike u domove naroda i Predsjedništvo BiH. Nakon što je i međunarodna zajednica shvatila da opstrukcije dolaze iz političkog Sarajeva, odlučilo se reagirati kroz nametanje izmjena Izbornog zakona, međutim, visoki predstavnik Christian Schmidt 27. srpnja ove godine donosi tek tehničke izmjene, odustajući na određeno razdoblje od donošenja suštinske odluke: Takav potez zapravo je posljedica činjenice da je danima prije donošenja odluke atmosfera u većinski bošnjačkim područjima bila uzavrela do te mjere da su organizirani i prosvjedi, a kroz pritiske na Schmidta, bošnjačke su elite pokušale opstruirati i u konačnici zaustaviti izmjene koje bi, da su donesene, uvelike relaksirale međunacionalne odnose. Zapaljiva retorika i izljevi mržnje prema Hrvatima u BiH i svemu hrvatskom nastavljaju se, pa i pojačavaju kako se približava vrijeme općih izbora, no Schmidt, kao i međunarodna zajednica, ako im je stalo do integriteta, moraju pokazati da ne posustaju pod pritiscima. A agresivna retorika prema Hrvatima mora se zaustaviti. O tome je nedavno govorio i predsjednik HDZ-a BiH i Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragan Čović koji je ukazao na ozbiljne probleme s kojima se Bosna i Hercegovina, a osobito hrvatski narod, susreće unatoč svom ustavnom statusu u najvećoj političkoj krizi nakon Daytona.
U tom svjetlu istaknuo je kako je važno koristiti učtiv jezik diplomacije prenoseći istinu o aktualnoj situaciji u BiH te podizati svijest o alarmantnim političkim agendama koje zazivaju urušavanje Sporazuma koji je Bosni i Hercegovini donio mir. Upozorio je na zapaljivu retoriku, govor mržnje i napade usmjere ne samo na legitimne predstavnike hrvatskog naroda nego i na hrvatski narod u cjelini, katoličku vjeru i hrvatske simbole.
Važnost izmjena
Izmjene Izbornog zakona naznačene su kao prioritet i osnova formiranja vlasti nakon listopadskih izbora, ali i povratak pomirenja između bošnjačkog i hrvatskog naroda u BiH. Eventualna odluka visokog predstavnika mora poštivati Ustav BiH, odnosno njegovo natkrovljujuće načelo prema kojemu u BiH postoje tri konstitutivna naroda, dok je legitimno političko predstavljanje izvod toga ustavnog principa u zakonskim okvirima. Rok koji je visoki predstavnik dao domaćim strankama istječe za dva tjedna, a s obzirom na to da su bošnjačke stranke već unaprijed stava kako neće prihvatiti prijedloge hrvatske strane, očekivati je kako je jedino rješenje nametanje izmjena. Prilično bi nezahvalno bilo i promišljati što u situaciji u kojoj se izbori održe, a BiH i dalje bude bez dva ključna članka Izbornog zakona koji govore o popunjavanju federalnog Doma naroda. Iznimno bi bilo štetno za odnose među narodima ako bi se SIP-u dalo da preuzme ulogu zakonodavca i računa po tko zna kakvoj formuli izbor izaslanika. A sve to govori i u prilog činjenici da je pred OHR-om važna odluka - ona kojom će omogućiti provedbu presude Ustavnog suda BiH.
Ravnopravnost ili razlaz.