U vrijeme negativnih trendova odlaska iz Bosne i Hercegovine te vrijeme u kojem mladi neće raditi „svakakav“ posao, donosimo priču koja prkosi svemu prethodno navedenome. Braća Jurić iz Nove Bile, Danijel i Kristijan čvrsto su odlučili zagrnuti rukave i svojim radom ostati živjeti u Bosni i Hercegovine.
Danijel je već tri godine zasposlen u poduzeću Carllato za koje ima samo riječi hvale, dok je Kristijan tek završio srednju školu, ali i mnogo radnog iskustva na raznim poslovima, prvenstveno poljoprivrede.
Kako nam govori nasmijani Kristijan, proteklih dana kupio je potrebne mašine i alate za održavanje dvorišta i drugih površina te pokrenuo svoj vlastiti obrt.
Najlakše je sjediti u kući i čekati da novac padne s neba. Još od svojih malih nogu uvijek sam nešto „vrtio“ i radio oko kuće i na zemlji. Nikada nisam imao živaca u kući sjediti po cijele dane, te sam odlučio kupiti potrebne mašine za održavanje dvorišta i ostalih površina i široj lokalnoj zajednici ponuditi svoje usluge, govori nam glavni akter ove priče, 19-godišnji Kristijan Jurić.
Ovaj devetnaestogodišnji mladić prepun samopouzdanja i hrabrosti u svom pokrenutom poslu već ima stalne klijente kojima održava dvorišta i livade.
U nešto više od mjesec dana kako sam pokrenuo ovaj obrt, već imam stalne klijente za državanje dvorišta i livada. Kome god sam radio, imali su samo riječi hvale i toplo su me preporučili u svom društvu. Danas gotovo nema dana u kojem nemam barem jedno dvorište za urediti ili livadu za pokositi, govori nam Kristijan te dodaje kako mu često pomaže brat stariji Danijel koji katkad zna izaći sa svog primarnog posla kako bi ispoštovali rokove svojih zadovoljnih klijenata.
Osim održavanja dvorišta i livada, Kristijan se bavi i košenjem i odvozom trave sa zapuštenih površina, kopanjem voćki i frezanje vrtova, održavanjem živih ograda, čišćenjem i krčenje zapuštenih površina, jesenskim kupljenjem lišća, zimskim čišćenjem snijega, proljetnom sadnjom cvijeća.
Često me ljudi zovu za poslove koje nitko nije htio raditi. Nikoga nisam odbio za bilo koji posao za koje me zovu. Za svaki posao imam potrebne alate i mehanizaciju i ne bojim se nikakvog posla, govori Kristijan te nastavlja kako su mu mnogi „ostavili na kavu“ jer su bili prezadovoljni uslugom.
Osim Kristijana, u njegovom selu Kula kod Nove Bile nitko se ne bavi poslovima oranja i frezanja u jesen i proljete te ima pune ruke posla.
Jednostavno sam vidio svoju priliku za poslom. Nitko se ne bavi ovim poslom, a to je za mene dobra prilika. U jesen jedva stižem svima odgovoriti na poziv kamo li uzorati livadu, a isto je i u proljeće kada idu pripreme za sjetvu, govori nam radušni Kristijan.
Danas je prava rijetkost vidjeti mladu osobu da se bavi poljoprivredom i ostalim poslovima oko kuće. Kristijan se uz sve navedene poslove bavi i stočarstvom, a trenutno ima 20 ovaca i magare, a u planu ima proširivati ove brojke.
Jednostavno mi se ne napušta moja rodna gruda. Gdje god odem bit ću stranac, a morat ću raditi kao i ovdje. Dok god svojim rukama mogu pristojno zaraditi za život, svoj rodni kraj neću napustiti. Nigdje nije bajno, ali svugdje treba zagrnuti rukave i raditi, a rad je ono što me ispunjava i čini sretnim, riječi su kojim je devetnaestogodišnji Kristijan Jurić zaključio razgovor.