Braća Mamić nahranili sustanare u ćeliji za iduća dva mjeseca

Gazda, hoćeš mi dati posla kad izađem? Mogu da te vozim, šofer da ti budem, bilo što, pitao je jedan remetinečki pritvorenik Zdravka Mamića dok su šetali zatvorskim dvorištem.

Stariji Mamić u svom je stilu rekao, javi se u Dinamo kad te puste. I tako skoro svakome tko ga je tih dana pitao za pomoć. Nekima je obećao posao, drugima riješiti odvjetnike, trećima zbrinuti rođakinju, četvrtom platiti zaostale režije. Mamić nikoga nije odbio, svačije je probleme saslušao, dao savjet ili sugerirao kome da se javi.

Remetinec će zbog svega što se tamo odigralo posljednjih desetak dana još dugo pamtiti Zdravka i Zorana Mamića. Bio je to kažu spektakl kakav se teško može ponoviti, a trajao je od prve minute kako su pritvoreni. Svjedok iz Remetinca detaljno nam je ispričao što se to sve događalo iza zatvorskih zidova.

Iz ćelija je odzvanjalo: 'Zdravkooo, care!'

Već pri samom ulazu u pritvor bila je to, kaže sugovornik, filmska scena. U zatvoru se uvijek zna kad dolazi “velika riba”, a braća Mamić su bili upravo to. Zatvorenici su ih dočekali kao rimske imperatore – dok su ulazili u svoje odaje iz ćelija je odzvanjalo: “Zdraaaavkoo, care!”. Pritvorenici su se u trenu poistovjetili s mukom gazde Dinama i baš svatko kome se pružila prilika iskoristio je trenutak da se tih dana obrati braći Mamić.

Zdravko je odmah pritvoren samo s jednom osobom, a Zoran s njih četvero. Odvjetnik je Zoranu kazao da ima pravo tražiti da bude u ćeliji s manje osoba, no Zoran je to odbio. Mlađi se brat, kaže sugovornik upućen u zbivanja odlično zabavljao svih deset dana svog pritvora. S njim u ćeliji bio je jedan mlađi momak pritvoren zbog sumnji da se bavio nedopuštenim erotskim sadržajem, dvojica su zadržana zbog obiteljskog nasilja, jedan je tako Zoranu Mamiću do utančine opisao kako je vlastitu ženu većim nožem piknuo u stražnjicu s 2,5 promila alkohola u krvi, a četvrti je u Remetincu “sjedio” nakon što ga je specijalna policija uhitila u nedavnoj akciji u Sigetu pod sumnjom da je član pljačkaške bande.

Taj je, kaže nam dalje svjedok, bio i najzanimljiviji cimer Zorana Mamića. Opisujući ga kao čovjeka s mogućim opsesivno-kompulzivnim poremećajem, naš svjedok kaže da je navodni pljačkaš u ćeliji bio glavni higijeničar. Svakog je dana nekoliko puta na malom kuhalu zagrijavao vodu s octom i dezinficirao WC školjku, pribor za jelo, tanjure, stol, stolce, rukohvate i slavine. Trenutačno je to, govori dalje naš sugovornik, najčišća soba u Remetincu.

U ćeliji Zorana Mamića improvizirali tuš

Da ne zakržljaju, navodni pljačkaš je poslije šetnje dvorištem zatvorsku ćeliju svaki dan pretvarao na sat vremena u teretanu. Spretan u improvizaciji, složio bi stol i stolce na način da posluže kao sprave za vježbanje. Sustanari sobe nisu bili oduševljeni idejom fizičkog treninga, no ovaj se nije dao smesti i svoje je odradio svaki dan.

U remetinečkim sobama ovih je dana nesnosna vrućina jer ćelije nemaju klima-uređaje, a pritvorenicima je dopušteno tuširanje samo dva puta na tjedan. Zato su se u sobi Zorana Mamića dosjetili kako se rashladiti. Na slavinu su montirali “crijevo” izrađeno od kartonskih tuljaca izvađenih iz rola papira i osposobili tuš kojim su se polijevali nekoliko puta na dan.

Mamići se na ništa nisu žalili, dijelili su darove

Iako navikli na teški luksuz, braća Mamić, kaže nam sugovornik, morali su se prilagoditi uvjetima kakvi vladaju u Remetincu. Ipak, na ništa se nisu žalili, ali su iskoristili sve mogućnosti koje im zakon dopušta kako bi sebi poboljšali život u pritvoru. Nisu štedjeli ni na poklonima. Jednog jutra je tako pred Remetinec stigao auto s gomilom paketa. Dresovi, majice, kape, šalovi i ostale marketinške trivijalije s amblemom nogometnog kluba Dinamo preplavile su zatvor. Darovima, kaže svjedok, nisu odoljeli ni čuvari. Braća Mamić podijelila su stotine drangulija pritvorenicima.

Jednom je Zdravko Mamić hodao svoja dva sata na zraku, a zatvorenici iz ćelija su mu dovikivali, dobacivali što bi sve trebao napraviti kad izađe van, zbog čega je reagirao takozvani ‘snajperist’ – zatvorski čuvar smješten na povišenoj poziciji čiji je zadatak nadgledati grupu koja šeta dvorištem.

Mamić vikao: 'Pucaj u prsa junačka'

Prema zatvorskom redu, pritvorenici iz dvorišta ne smiju komunicirati s pritvorenicima u ćelijama. Čuvar je stoga opomenuo Zdravka da se pridržava pravila, na što je ovaj u znak protesta digao obje ruke u zrak i zapjevao “Ne može nam nitko ništa, jači smo od sudbine”. Pjesmu su odmah prihvatili i ostali pritvorenici pa se Remetinec govori nam svjedok, doslovno orio. Čuvar je Mamića još jednom upozorio, no Zdravko je nastavio ignorirati čuvara, štoviše, raskopčao je košulju i viknuo: “Pucaj u prsa junačka”, nakon čega je krenulo glasno skandiranje u znak podrške, a uslijedio je i hit Dražena Zečića “Boem sam u duši” koji su pritvorenici na sav glas otpjevali sa Zdravkom Mamićem.

I dok je Zdravko u svom stilu svako malo izvodio stand-up točku čim bi se ujutro dočepao šetnje u dvorištu, mlađi brat je radio na poboljšanju uvjeta u ćeliji. Opće je poznata stvar da su sobe vrlo oskudno opremljene, pa je Zoran, kako bi im bilo ugodnije, za početak naručio nekoliko jakih ventilatora koji su stanare ćelije spašavali od nesnosnih vrućina, a već drugi dan u sobu su došli i najnoviji LCD televizori. Odjednom pritvorenici više nisu gledali stari televizor koji je putem iskrivljene žice lovio četiri programa nego je na raspolaganju bilo sve što se može uloviti običnom pretplatom. Život u Remetincu, kaže nam svjedok, naglo se poboljšao za braću Mamić, ali i za njihove cimere. Unatoč teškim optužbama za koje ih se tereti, Zoran i Zdravko pokušavali su ne odati dojam da su u strahu ili u brizi.
Zdravko se sreo i s Ivom Sanaderom

Šetali su u odvojenim grupama, pa se tako Zdravko jednom prilikom susreo, točnije mimoišao s Ivom Sanaderom koji inače izlazi van u grupi sa ženama. Svjedok tvrdi da su bivši premijer i gazda Dinama izmijenili nekoliko riječi. Zdravko je u jednom od svojih nastupa u dvorištu glasno povikao: “Ivo, vrati seeee”, a u ćeliji je znao vikati kroz rešetke: “Ivooo, jesi li tu?!”.

Na dan kad je odlučeno da braća Mamić izlaze iz pritvora, Zoran i Zdravko, kaže svjedok, uputili su se u zatvorsku kantinu i kupili su doslovno sve što je bilo na policama. Kekse, čokolade, cigarete, voće, bombone, sokove i higijenske potrepštine. Namirili su svoje sustanare u ćeliji za sljedeća dva mjeseca. Braća Mamić cijelo su vrijeme pritvora jela zatvorsku hranu jer prema pravilima smiju izvana naručiti samo za sebe jelo, no ne i za ostale pa nisu željeli koristiti tu privilegiju.