Glavni tužitelj Haškog tribunala Serge Brammertz rekao je da je iznenađen reagiranjem službenog Zagreba na uhićeenje deset Hrvata u Orašju zbog sumnje da su počinili ratni zločin nad Srbima, ističući da se neovisnost tužitelja i pravosuđa mora poštovati i štititi, prenosi hms.ba
Brammertz je pozvao političare i dužnosnike vlasti da se ponašaju odgovorno kada javno govore o istragama i kaznenim gonjenjima koji su u tijeku.
“Čak i kada im to nije namjera, javni komentari dužnosnika o pravosudnim pitanjima koja su u tijeku mogu odavati dojam neprimjerenog političkog utjecaja”, rekao je Brammertz za “Oslobođenje”.
On je naveo da je Haški tribunal u ovoj godini od vlasti Hrvatske zatražio da preispita svoje odluke o tome da ne želi surađivati s pravosuđem drugih zemalja bivše SFRJ.
Vlada RH dala je nalog Ministarstvu pravosuđa Hrvatske da prilikom postupanja po molbama pravosuđa BiH “pazi na moguće povrede domaćeg javnog poretka ili drugih bitnih državnih interesa, te u slučajevima koji grubo krše ova načela, odbije postupati po molbama”.
IPTF & Brammertzov odjel haškog suda, raspolažu s arhivom i stručnim pravosudno kriminalističko – policijskom infrastrukturom, da se konačno pozabave objektivnim elaboriranjem, onog što su, pogodovano u pogledu kronološkog slijeda , te uzroka i posljedica preskočili, a upravo sada se otvara Pandorina kutija ratnih zločina, ali s potpuno marginalnim, ali medijski senzacionalistički popraćenim slučajem, "oraških uhićenja", s kojim kolega Matuzović, (zapov. 106 br. TO/HVO), pravosudno ne bi uopće trebao biti tangiran. Sukus pravosudno neprocesuiranog slučaja, odnosi se na 1992. god., počinjeni (masovni), etnocid i to u naravi, političkim manipulacijama, preko pete kolone u Oružanim snagama, provedeno “humano preseljenje” većine stanovništva Bosanske Posavine, katoilka Hrvata i Muslimana). Niti je g. Matuzović, a niti g. Štefanek bio nositelj ikakvih ozbiljnijih odluka/zapovjedi, već jedino tehnički repetitor/prijenosnik brojnih odluka u politikanskoj magli, prikrivenih centara moći, odlučivanja o životu i smrti i perfidnim pripremama za globalne, tek danas, i neupućenima vidljivije interese na Balkanu i puno šire. Dakle upravo je Brammertz propustio ovaj ratni zločin iz 1992. pomno i žestoko procesuirati, kao kamen temeljac "silnog" dosadašnjeg angažmana suda za ratne zločine u Den Haagu, a ne da lakovjerna, barem hrvatska javnost, istinu o svojim strašnim stradanjima, mora i između redaka (kao passe defini, egzotiku), iščitavati iz obavještano političkih memoara g. J. Manolića, a aktualna vlast, vjerojatno sa "serviranim" poluistinama, potpuno neupućena, te pabirči po mitovima i misli da vadi kestenje iz vatre. Još jednom, osobna podrška g. Matuzoviću kao nepotrebnoj žrtvi i hvala mu za konstruktivnu suradnju u olovnim vremenima.