Ministrica vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisera Turković oštro je napala i odbacila osuđujuću presudu za ratne zločine Sakibu Mahmuljinu, nekadašnjem zapovjedniku Trećeg korpusa Armije BiH, u čijem je sastavu bila i ozloglašena postrojba “El mudžahid”, sastavljena od dragovoljaca iz islamskih zemalja.
Zločin je zločin
Nimalo diplomatski, ministrica Turković je, braneći “svog generala”, negirala i mudžahedinske zločine. Ona ne samo da ne smatra Mahmuljina krivim već, naprotiv, postavlja ga kao primjer obrane BiH. U objavi na Facebooku, koja prelazi granice izvršne vlasti i miješa se u sudstvo, koje bi trebalo biti neovisno, stoji kako: “Ovo nije presuda Sakibu, ovo je presuda svima koji su branili svoju zemlju od najezde zločinaca!” te prenosi riječi Mahmuljinova sina kako je “i poslije rata - rat”.
Sud BiH Mahmuljina je proglasio krivim za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika te ratni zločin protiv civilnog stanovništva i osudio ga na 10 godina zatvora. U optužnici protiv Mahmuljina konkretno se navodilo da tijekom 1995. u završnim operacijama na području općine Zavidovići i planine Ozren, kao zapovjednik 3. korpusa Armije BiH, nije ništa poduzeo kako bi spriječio zločin pripadnika odreda “El mudžahid”. Oni su od srpnja do rujna 1995. godine ubili najmanje 55 ratnih zarobljenika, pretežito srpske nacionalnosti. Sud je naveo kako je Mahmuljin imao informacije da se pripadnici ovog odreda spremaju počiniti zločin te da nakon počinjenog zločina nije poduzeo ništa kako bi ih kaznio. Od iste postrojbe stradavali su i Hrvati - primjerice, u selu Bobaši kod Viteza ubijeno je 1993. godine 15 Hrvata, a upravljali su i logorom Mehurići kroz koji su prošle tisuće Hrvata.
- Njih boli, a mi smo ponosni što su naši vojnici i naši zapovjednici oslobađali državu od fašista i terorista kakve povijest može upamtiti samo kao počinitelje genocida, a nas kao osloboditelje. Borba protiv njih nikada nije ni prestala, jer “i poslije rata je rat!”, a mi s ponosom možemo i trebamo reći: “Svi smo mi Sakib, i Atif, i Izet, i Mehmed, i Rasim, i Mustafa, i Midhat, i Vikić i sve i jedan pripadnik najčasnije Armije RBiH zbog koje nam dušmani nisu i nikad neće halaliti naš opstanak!” - kaže se u pismu sina nepravomoćno osuđenog generala koje je prenijela ministrica Turković, uz opasku kako “ovako govori sin čovjeka koji je branio svoju zemlju koja je bila napadnuta, a danas mu sude”.
Ritualna ubojstva
Za razliku od formalne šefice bh. diplomacije, Odjel za branitelje HNS-a poručuje kako bošnjački politički i državni vrh mora konačno osuditi zvjerske pohode i zločine mudžahedina u BiH. - Presuda ratnom zapovjedniku 3. korpusa Armije BiH i izravnom rukovoditelju odreda “El Mudžahid”, čiji su članovi činili zločine nad nebošnjačkim stanovništvom, konačno je dobila svoj pravni ishod. Etničko čišćenje, praćeno odsijecanjem glava i monstruoznim ubojstvima, ritualnim metodama mudžahedina na prostoru zeničkog kraja i središnje Bosne, posebno je postalo upečatljivo tijekom 1993., kada ova postrojba postaje službeno u sastavu 3. korpusa tzv. Armije BiH kao muslimansko-bošnjačke vojske na čijem je čelu bio upravo nedavno osuđeni Mahmuljin - upozoravaju iz HNS-a. Nacionalni sukobi iskorišteni su, ističu iz HNS-a, za radikalnu islamsku ideologiju i “džihadsku borbu” kao preteče današnjeg djelovanja zloglasnog ISIL-a na prostoru Europe. Lašvanska dolina i hrvatski narod središnje Bosne bili su žrtve zločinačkog i ritualnog djelovanja i ubojstava jedinice “El Mudžahid” čiji zločini u Miletićima, Bikošima i nizu drugih mjesta i danas nisu rasvijetljeni. Šestorica pripadnika ove jedinice bila su organizatori terorističkog napada na WTC 2001. godine, što bošnjačko političko vodstvo i danas prešućuje.