Obilježava se 31. godišnjica najvećeg masovnog zločina nad Hrvatima u posljednjem ratu

Briševo, selo "zbrisano" sa Zemlje, i danas traga za pravdom za 74 ubijena Hrvata

Briševo, selo "zbrisano" sa Zemlje, i danas traga za pravdom za 74 ubijena Hrvata
25.07.2023.
u 16:44
Pogledaj originalni članak

Dragica Ivandić, jednako kao i Helena Komljen te još nekoliko djece ostali su bez ikoga u pogromu koji su prije 31 godinu izvele srpske snage na selo Briševo u prijedorskoj općini te počinile najveći pojedinačni zločin nad hrvatskim civilima u 24 sata, piše Večernji list BiH. Danas će se u tome mjestu, koje oživi tek za vrijeme spomen-mise, prisjetiti na više od 70 hrvatskih žrtava pokolja koji su izvele postrojbe 6. sanske i 5. kozaračke brigade Vojske Republike Srpske 24. i 25. srpnja 1992., čime su etnički posve "očistile" područje između Sanskoga Mosta i Prijedora. Žrtve hrvatskim vlastima u BiH i Hrvatskoj zamjeraju što su ovaj zločin i žrtve zanemarile i podcijenile. Presudom Haaškoga suda, koji je na 40-godišnju kaznu zatvora osudio Milomira Stakića, nekadašnjeg predsjednika Predsjedništva općine Prijedor, uključeni su i masovni zločini u selu Briševo. Raspravno vijeće ICTY-ja navelo je kako se na temelju "uvjerljivog iskaza Ive Atlije uvjerilo da je napadnuto mjesto Briševo i da je tijekom napada uništeno više od stotinu kuća". Sudsko vijeće također utvrđuje da su kuće u Briševu bile opljačkane.

"Selo Briševo granatirano je 23. srpnja 1992. U selu je od 24. do 26. srpnja 1992. ubijeno 77 Hrvata, među kojima trojica Hrvata u polju kukuruza i četvorica na rubu šume kod Briševa", navedeno je u presudi. Na spomen-obilježju u Briševu nalaze se, međutim, imena 73 osobe, a nedostaje ime još jedne osobe. To pokazuju i podaci hrvatske strane. Inače, u naselju Briševo, prema popisu iz 1991., živjelo je 406 stanovnika, među kojima 379 Hrvata, 16 Jugoslavena, 7 Srba, 1 Bošnjak (Musliman) te 11 ostalih. U selu Briševo bilo je otprilike 120 kuća. Prvi su put mještani Briševa bili u prilici vidjeti ratne strahote kada su Bošnjaci Hambarina pred napadom srpskih snaga napustili svoja ognjišta i spas potražili u šumama Kureva. Većina nasilno protjeranih mještana Hambarina prošla je kroz Briševo, a pojedine su hrvatske obitelji pružile utočište izbjeglima (neki su ostali više dana u Briševu). Poslije Hambarina i Kozarca, na udaru srpskog topništva našlo se i naselje Briševo. Kao i u ostalim dijelovima općine Prijedor, napad je počeo potkraj svibnja, kada je ovo naselje prvi put granatirano. No, za razliku od Stakića, Radoslava Brđanina i Momčila Krajišnika, pojedinačni izvršitelji ili zapovjednici dvaju brigada nisu odgovarali pred domaćim pravosuđem.

O mučeništvu Hrvata Briševa malo se zna. Zaboravu je otrgnuto u knjizi Frane Piplovića u suautorstvu s Ivom Atlijom, koji je u Haagu bio glavni svjedok zločina počinjenog u Briševu - 'Briševski mučenici'. U toj knjizi nalaze se i iznimno emotivni, na trenutke mučni citati Helene Komljen, trinaestogodišnjakinje koja je s malim bratom preživjela kalvariju. Tata Ante, djed Luka i stric Ivo Komljen ubijeni su u vrtu. Mučeni, udarani tvrdim predmetom i na kraju ubijeni iz strojnice. Baba Kata Komljen ubijena je kod vikendice metkom u čelo i u prsa. Majka Kaja Komljen prošla je golgotu. Silovana je i mučena u svojoj kući te na kraju ubijena ispod kuće.

"Čula su se dva pucnja. U tom momentu sam osjetila da je baba mrtva. Mama me je pogledala i taj njen pogled pun straha je potvrdio još jednom da je baba mrtva. Držala je mog brata ispred sebe, a ja sam bila odmaknuta od nje jedno dva metra. Rekli su mom bratu da dođe kod mene i brat je došao. Mamu je onda jedan srpski vojnik ošamario i govorio joj da je kurva i da rađa ustaše. Onda sam primijetila odmah preko puta mene jednu osobu koju znam, to je bio M. I. i ponadala sam se da nam može pomoći. Molila sam ga očima da nešto uradi ili kaže, ali on je samo šutio", kazala je. Pa ipak vjeruje kako joj je nepoznati vojnik pomogao jer je s bratom otišla iz vikendice, a on joj je rekao da moraju trčati.

"Taj što je to rekao izašao je s nama, nategnuo pištolj i rekao da trčimo. To smo i uradili, trčali smo laganije i čekala sam samo kad će metak probiti naša leđa, ali nije pucao", posvjedočila je. Nakon nekoliko mjeseci s drugima iz Briševa otputovali su autobusom u Hrvatsku. Kaže da se više mjeseci borila sa strahovima i kušnjama te da se i danas sjeća jezovitih prizora iz Briševa.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.