U seriji dosad objavljenih dokumenata s pregovaračkim stajalištima britanske vlade o izlasku iz Europske unije jedan detalj posebno je zanimljiv iz perspektive Hrvatske: Britanci se, naime, pozivaju na specifičnost granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine oko Neuma, nadajući se da bi EU jednako tako mogao pokazati fleksibilnost i odustati od primjene strogih europskih propisa i na granici između Irske i Sjeverne Irske.
Specifično područje
Ta granica postat će, nakon Brexita, granica između EU, u kojem Irska ostaje država članica, i Ujedinjenog Kraljevstva kao “treće države”, u čijem je sastavu Sjeverna Irska. U normalnim okolnostima, po sili europskih zakona, ta bi granica trebala postati kao i svaka druga granica između EU i države izvan EU: tvrda granica s graničnim prijelazima i strogim carinskim kontrolama. No zbog specifičnosti podijeljenog irskog otoka i zbog mirovnog procesa koji ondje traje od potpisivanja sporazuma iz Belfasta (Sporazuma na Veliki petak) 1998., nitko ne želi da Brexit pogorša situaciju i obnovi sukobe. Sve strane u pregovorima o Brexitu, i službeni London i službeni Dublin i službeni Bruxelles, žele ispregovarati rješenje kojim bi se izbjegao tvrdi granični režim između Irske i Sjeverne Irske. No još se ne zna kako to postići. Stoga je pitanje irske granice jedna od najtežih zagonetki koje se tek moraju odgonetnuti u pregovorima o Brexitu.
Sada, u pregovaračkom dokumentu objavljenom 16. kolovoza, britanska vlada navodi da već postoji “niz primjera u kojima je Europska unija stavila na stranu uobičajene propise i kodekse zapisane u pravu EU kako bi prihvatila okolnosti određenih graničnih područja”. I na tom mjestu, u fusnoti, britanska vlada navodi da je “hrvatsko-bosanska granica” jedan od takvih recentnih primjera, u kojima je EU prihvatio derogacije, odnosno odstupanja od primjene Carinskog zakonika Unije. To je dosad jedino spominjanje Hrvatske izrijekom u službenim dokumentima iz pregovora o Brexitu. No, kako nam pojašnjavaju diplomatski izvori upućeni u te pregovore, činjenica da Britanci spominju granicu između Hrvatske i Bosne i Hercegovine ne znači automatski da bi željeli kopirati pogranični režim oko Neuma, nego znači samo to da Britanci vide primjere u kojima je EU odustao od stroge i potpune primjene svojih propisa, pa žele razgovarati s EU (odnosno, s ostalih 27 država članica) o tome kako bi Unija po sličnom principu, ali na drukčiji način u praksi, mogla odustati od stroge i potpune primjene svojih propisa na granici Irske i UK. Drugim riječima, Britancima nije toliko bitno kako izgleda pogranični režim oko Neuma, nego im je bitan princip koji pokazuje da je moguća iznimka unutar EU.
Osim granice između Hrvatske i BiH, britanska vlada u istom pregovaračkom dokumentu navodi i iznimku koju je EU učinio na Cipru. Iznimka od Carinskog zakonika Unije, koja je smišljena za Hrvatsku na graničnim prijelazima oko Neuma, i službeno je u Vijeću EU usvojena pod nazivom Neumska uredba. Njome je propisano da su pošiljke robe u vrijednosti manjoj od 15.000 eura, koja prolazi kroz neumski koridor iz RH (EU) u RH (EU), oslobođene od obveze podnošenja carinskih deklaracija (u slučaju da ispunjeni određeni, specifični uvjeti). Britanci bi, čini se, rado nakon izlaska iz EU uživali u sličnom oslobođenju od podnošenja carinskih deklaracija za robu koja prometuje između UK i EU.
Iznimka je i Cipar
Neumska uredba Vijeća EU donesena je u svibnju 2013., a Hrvatska se obvezala na pomno praćenje njezine primjene i obavješćivanje Europske komisije o svim utvrđenim nepravilnostima. Komisija je u studenom 2015. zaključila “da je razina primjene Neumske uredbe zadovoljavajuća i da nema razloga za suspenziju”. Britanska vlada sada ukazuje na princip, ne nužno i sam sadržaj, iz Neumske uredbe kako bi u pregovorima o Brexitu nagovorila ostatak EU da po sličnom principu smisli još jedno inovativno rješenje, specifično skrojeno za granicu između Sjeverne Irske (UK) i Irske (EU). No, još je nejasno kako bi točno to inovativno irsko rješenje moglo izgledati. Britanski pregovarački stav je da ni nakon Brexita ne treba uopće biti nikakvih graničnih kontrola između Irske i Sjeverne Irske. Dakle, ne kao oko Neuma, gdje postoje Klek i Zaton Doli, granični prijelazi s mekšim režimom nego drugdje, ali ipak granični prijelazi. Granični prijelazi između Sjeverne Irske i Irske uklonjeni su nakon mirovnog sporazuma potpisanog 10. travnja 1998., a svi se, i u Dublinu i u Belfastu i u Londonu, slažu da je otvorena i nevidljiva granica “najopipljiviji simbol mirovnog procesa”. Ranije, u godinama nemira i sukoba u Sjevernog Irskoj, upravo su prijelazi bili česta meta bombaških napada, a prisutnost vojske i policije bila je iznimno visoka.