Bosna i Hercegovina nalazi se na početku procesa energetske tranzicije. Kako bi se omogućio prelazak društva s ekonomije koja je bazirana na fosilnim gorivima na ekonomiju koja je bazirana na čistoj energiji, potrebne su javne politike i strateški okviri koji će kreirati uvjete za pravednu energetsku tranziciju.
Stanje u BiH
Prelazak na obnovljive izvore energije, otvaranje tržišta električne energije, smanjenje emisije štetnih plinova CO2, povećanje energetske učinkovitosti u potpunosti su povezani s problematikom energetskog siromaštva, navodi se u dokumentu "Suzbijanje energetskog siromaštva u Bosni i Hercegovini – prvi korak energetske tranzicije". Veliki dio stanovništva u Bosni i Hercegovini napaja se električnom energijom proizvedenom u termoelektranama koje koriste fosilna goriva, a cijene električne energije su u prethodnom razdoblju bile definirane kroz državne institucije, a ne kroz tržišne uvjete. Stoga, prelazak na tržišno određivanje cijena energenata i ukidanje korištenja ugljena značajno će utjecati na povećanje cijene energenata, a što će posebno biti problematično za energetski ranjive skupine potrošača. Projekcije budućih maloprodajnih cijena električne energije urađene u nedavno objavljenoj studiji Tajništva Energetske zajednice pokazuju očekivani rast maloprodajnih cijena električne energije u BiH prema svim pretpostavljenim scenarijima. Uvođenje cijena za emisije CO2 čini elektrane na ugljen u Bosni i Hercegovini neekonomičnim, a potražnja za električnom energijom morat će se namiriti iz obnovljivih izvora energije (OIE) i prirodnog plina. Veliki dio stanovništva u Bosni i Hercegovini grije se na ugljen ili na toplinsku energiju dobivenu iz ugljena, a što je u suprotnosti s politikama definiranim u paketu "Čista energija". Značajan dio populacije također koristi plin za grijanje. U današnjim uvjetima, kada cijene plina na tržištu rastu, teško je odrediti do koje mjere će se ovaj rast odraziti na energetski siromašnu populaciju, i još više otežati njezin položaj. Energetsko siromaštvo je jedan od velikih i rastućih društvenih problema u Bosni i Hercegovini. Liberalizacijom energetskog tržišta (električne energije i plina), došlo je do značajnog porasta cijena energenata, a što značajno otežava socijalnim kategorijama stanovništva pristup osnovnim energetskim uslugama potrebnim za normalne životne uvjete (rasvjeta, grijanje, hlađenje, kuhanje i dr.). Kućanstva pogođena energetskim siromaštvom ne mogu sebi priuštiti rekonstrukciju postojećih objekata uz mjere energetske učinkovitosti, zamjenu dotrajalih energetski neučinkovitih električnih uređaja, primorana su koristiti neadekvatne sustave grijanja (na ugljen i ogrjevno drvo) koji su veoma često štetni za zdravlje i okolinu. Socijalno ugrožene populacije stanovništva, u koje spadaju umirovljenici, kućanstva s niskim primanjima, samohrani roditelji s više djece, osobe s invaliditetom, posebno su podložne energetskom siromaštvu. Ovaj problem je dodatno izražen u Bosni i Hercegovini jer, osim provođenja energetskih reformi, postoje izražene socijalne posljedice općih ekonomskih reformi u procesu ekonomske tranzicije. Točan podatak o broju energetski siromašnih kućanstava ne može se utvrditi, međutim, na osnovi pojedinih pokazatelja, taj broj zasigurno premašuje 50% od ukupne populacije. Postojeće procjene ukazuju da 69% kućanstava u BiH troši više od 10% svog dohotka za plaćanje računa za električnu i toplinsku energiju i, prema jednoj od postojećih definicija, spadaju u energetski siromašnu populaciju stanovništva.
Društveni problem
Povećanje energetske učinkovitosti u zgradarstvu/kućanstvima jedan je od najvećih izazova. Za energetsku obnovu objekata problem su nedostatak financija/fondova za obnovu, edukacija i upoznatost vlasnika objekata s problematikom, cijene na tržištu, pribavljanje dokumentacije itd. Za utopljavanje objekata, uvođenje novih sustava grijanja i hlađenja, zamjenu uređaja i rasvjete, a u cilju povećanja energetske učinkovitosti, potrebna su velika ulaganja. Nameće se pitanje kako energetski ugroženi potrošači mogu realizirati ove mjere
i tko bi ih trebao financirati. U biti je jasno da se pravedna energetska tranzicija, s navedenim mjerama, ne može provesti bez pomoći društva u cjelini i jasno definiranih politika za smanjenje energetskog siromaštva. U Bosni i Hercegovini, kao i u pojedinim zemljama regije, cijene nekih energenata (električna energija, plin) znatno su niže nego na tržištu, a usklađivanje cijena dodatno bi ugrozilo položaj socijalno ugrožene kategorije stanovništva, uključujući i energetski ugrožene potrošače. Dosadašnje mjere zaštite potrošača ne mogu odgovoriti zahtjevima liberaliziranog tržišta, ne mogu zadovoljiti ni potrebe socijalno ugroženih potrošača. Ovaj problem je dodatno izražen u Bosni i Hercegovini jer, osim provođenja energetskih reformi, postoje izražene socijalne posljedice općih ekonomskih reformi u procesu ekonomske tranzicije. Energetsko siromaštvo predstavlja primjer kompleksnog društvenog izazova, koji je postojao i prije, ali se izdvojio kao društveni problem u procesu energetske tranzicije, navodi se u dokumentu "Suzbijanje energetskog siromaštva u Bosni i Hercegovini – Prvi korak energetske tranzicije".