U filijalnoj crkvi prognaničke župe Vrhbosanske nadbiskupije Obri u mjestu Kostajnica u općini Konjic na obali Jablaničkog jezera, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Veliku Gospu 15. kolovoza 2024., okupili su se brojni vjernici, njih oko tisuću, na Euharistijskom slavlju koje je predvodio preč. Marko Zubak, kanonik i rektor katedrale u Sarajevu.
Na početku liturgijskog slavlja župnik župe Obri i Solakova Kula don Marin Marić pozdravio je preč. Zubaka i župnika u Jablanici don Dragu Ćurkovića, i fra Darka Drlju i malobrojne domaće župljane kao i puno veći broj onih koji su za ovu prigodu došli u svoj rodni kraj, rekavši im da samo majka svoju djecu može okupiti u ovolikom broju, zato je potrebno ne puno govoriti o nebeskoj majci, nego ju nasljedovat. Nakon župnikovog pozdrava preč. Zubak, blagoslovio je zavjetnu sliku Velike Gospe, koja je rad akademskog slikara Ante Mamuše.
Rektor Zubak u svojoj propovijedi govorio je kako u ovom svijetu nije lako odgovoriti na dva pitanja, a to su Tko je Bog i tko je čovjek? Zato smo se danas smo se u Kostajnici okupili da zahvalimo Gospi za dar majčinstva i za dar svoga sina Isusa Krista. Majka je ta koja je jedina istina na ovom svijet, a da je to tako, postoji jedan grafit na kojem piše "Majko, Ti si jedina istina na ovom svijetu – sve ostalo je laž" doista jedina koja govori i svjedoči istinu je Nebeska majka i naša majka, zato zahvaljujmo majka na životu koji su nam darovale, a nebeskoj majci budimo zahvalni za sve što nam je darovala preko svog sina Isusa Krista, zaključio je preč. Zubak.
Na kraju Svete mise, župnik Marić je potaknuo odseljene Klišane da ne zaborave svoju rodnu grudu, da obilaze svoje grobove, brinu se o onome i onima tko im je darovao najvažnije – a to je ovaj dragocjeni i lijepi zemaljski život, a to su roditelji i crkva, ne smijemo zaboraviti kolijevku, kazao je župnik Marić, potaknuvši na molitvu za naš Hrvatski narod i svećenike koji djeluju u ovom klišanskom kraju..
Vjernici ove prognaničke župe, za proslavu Velike Gospe pripremali su se trodnevnicom, gdje su svaki dan prije sv. Mise molili Gospinu krunicu, kao i imali priliku za sv. ispovijed.
Nakon sv. Mise druženje je nastavljeno uz pjesmu, kolo i bećarac.