Na Kapitulu, pod predsjedanjem generalnoga vizitatora fra Mire Relote, izabrana je nova provincijska Uprava – Definitorij. Za novoga provincijala izabran je fra Jozo Grbeš, dosadašnji kustos Hrvatske franjevačke kustodije u Americi i Kanadi, za vikara Provincije fra Miro Šego, a za definitore fra Mladen Vukšić, fra Danko Perutina, fra Ante Bekavac, fra Josip Vlašić i fra Slaven Brekalo.
„Franjin subrat i životopisac Toma Čelanski piše: Prije svake svoje propovijedi najprije bi na sakupljene, kojima je imao tumačiti riječ Božju, zazvao mir govoreći: ‘Gospodin vam dao mir!’ (1Čel 23) Upravo tu snagu i dar mira zazivam na sve vas! U prvom redu na Vas, izabrani provincijalni ministre fra Jozo, kao i na sve provincijske definitore i na svu braću Hercegovačke franjevačke provincije. Tebi, fra Miro, zahvaljujem na svemu što si učinio ne samo kako bi izvršio poslanje koje ti je povjereno kao vizitatoru, nego i na tvom osobnom svjedočenju franjevačkog života u jednostavnosti, pristupačnosti i suradničke otvorenosti. U ovu euharistiju želim uključiti, također, i zahvalu za služenje dosadašnjeg provincijalnog ministra fra Miljenka Šteke i cijele dosadašnje uprave provincije. Neka Gospodin nagradi sve trenutke njihova života u služenju Bogu, Crkvi, Redu i braći, nadahnjujući se na primjeru sv. Franje Asiškoga“, rekao je na početku homilije biskup Palić obraćajući se članovi Provincije.
Govoreći o sv. Franji, biskup je podsjetio da su riječi koje su privukle Franjino srce i njegov život veoma jednostavne. Kako kaže sveti Bonaventura u životopisu sv. Franje, „kad je jednoga dana slušao misu o apostolima, pročitano je Evanđelje u kojem Krist učenicima, šaljući ih da propovijedaju, daje evanđeosko pravilo života: da, naime, nemaju zlata ili srebra, ni novaca u pojasu, ni putne torbe, ni dviju tunika, da ne nose ni obuće ni štapa“. Čuvši te riječi sv. Franjo je uskliknuo: „To je ono što želim, to je ono za čim svim srcem žudim!“
Biskup je pojasnio da je sveti Franjo shvatio logiku evanđelja: ostaviti znači zapravo posjedovati, odreći se znači primiti, umrijeti znači živjeti. Mons. Palić pri tome je potaknuo i na promišljanje „nadahnjuje li nas još uvijek logika Evanđelja?“
„Vjerujem da su vam ovi dani protekli ne samo u administrativnim i tehničkim pitanjima i analizama potreba Provincije, iako je i to važno, nego da ste se okupili, kao što je ono nekoć Franjo braću okupljao kako bi zajedno ‘pili s izvora’ i kako bi, kroz radost zajedništva, jedni druge hrabrili u svetu življenju. Svaki naš odmak od izvora, Evanđelja Isusa Krista, sakramenata, Učiteljstva, odmak je od svjetlosti i hod u tami. Spasenje ne proizlazi iz filozofskog promišljanja, iz ideje, iz realizacije projekta već iz susreta s ‘onim što je bilo od početka’, s Riječju Života. To je ono što je odlučujuće i temeljno. To ‘što je od početka’ nije neka neodređena pojava, nego događaj koji su svjedoci dotaknuli, vidjeli i razumjeli. Glagoli ‘svjedočiti’ i ‘naviještati’ izražavaju sadašnjost zajednice, zapravo svih nas, čija zadaća nije više gledanje i dodirivanje rukama, nego vjerno naviještanje i življenje od onoga što je viđeno očima i dodirnuto rukama. I u svemu tome je važno upravo to iskustvo zajedništva, koje sadrži ‘mnoštvo glasova’ navještaja i omogućuje nam da dođemo do izvora. To ‘mnoštvo’ je Crkva, ekklesia, od Boga pozvana zajednica, koja se ostvaruje upravo u suodnosu između osoba“, rekao je biskup redovnicima.
Franjevce je ohrabrio, rekavši da kao biskup od njih ima samo jedno očekivanje, a to je da budu vjerni, zauzeti i odgovorni sinovi svetoga Franje.
„Pozvani smo biti s Isusom cijelim putem, prihvaćajući njegovu životnu viziju, njegova mjerila, njegove vrijednosti – bezuvjetno. To zahtijeva jednostavnost i otvorenost djece, a ne intelektualnu sofisticiranost, to zahtjeva malenost, a ne veliku mudrost i umnost. Prepoznajete li u ovome sv. Franju, sv. Katarinu, sv. Majku Tereziju i tolike druge Božje ljude? Prepoznajete li sebe? Prihvaćanje Isusa do kraja nije zamišljeno kao teret, već kao izvor utjehe, mira, oslobođenja i radosti“, zaključio je biskup Palić.