Obilježavanje 1. svibnja kao Praznika rada u Bosni i Hercegovini već dugo nema ono izvorno značenje niti se koristi za istinsko skretanje pozornosti na prava radnika.
Sjećanje na krvoproliće u Chicagu kada je na radničkim prosvjedima oko 40.000 radnika zahtijevalo osam sati rada, osam sati odmora i osam sati kulturnog života, a što je bio i povod da se uopće izabere ovaj datum za Praznik rada, u BiH je u drugom planu. Roštiljanje, kolektivni izleti i slavlja danas su u prvom planu, iako su standard i prava radnika u BiH daleko ispod europskog prosjeka. Poseban problem je što veliki broj bh. građana uopće nema priliku ostvariti pravo na rad, piše Večernji list BiH.
Prema službenim podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, 530.370 nezaposlenih osoba dočekalo je ovogodišnji 1. svibnja, a među njima 274.764 ili 51,81 posto su žene. U strukturi osoba koje traže zaposlenje nekvalificiranih radnika je 141.894 ili 26,8 posto, kvalificiranih 178.996 ili 33,8 posto, onih sa srednjom stručnom spremom 146.091 ili 27,6 posto, dok je broj visokoobrazovanih prilično nizak, s obzirom na to da je radnika s višom školskom naobrazbom 7475 ili 1,4 posto, a onih s visokom 42.364 ili osam posto.
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista...