Čak devet stranaka uključeno u vlast u entitetima i državi

Uspostava različitih koalicija na državnoj i entitetskoj razini stvorila je ozbiljne probleme u funkcioniranju vlasti. Najizraženije je to u državnom Domu naroda čije je konstituiranje završeno ovaj tjedan. U tom tijelu zakonodavne vlasti svoje predstavnike ima čak osam stranaka, uključujući i one izravno sukobljene na entitetskoj razini. Najjasnija je slika u Klubu Hrvata gdje HDZ BiH ima četiri od pet mjesta. Martin Raguž iz HDZ-a 1990., jedini iz ovog nacionalnog kluba, nije dio parlamentarne većine na državnoj i federalnoj razini. Očito je, a svi su toga bili svjesni i odmah nakon izbora, da bez HDZ-a BiH neće biti moguće donositi bilo kakve odluke na državnoj razini, pa čak ni osigurati kvorum za zasjedanje Doma naroda.

Neizvjesno kod Srba

Potpuno je drugačija situacija u preostala dva nacionalna kluba. Doduše, SDA ima tri od pet izaslaničkih mjesta u Klubu Bošnjaka, ali potpunu dominaciju ove stranke sprečava činjenica da po jedno mjesto imaju DF i SBB. To što je DF dio parlamentarne većine na državnoj i federalnoj razini, također, ovaj nacionalni klub čini prilično pouzdanim kotačem u sustavu odlučivanja. To se, pak, ne može reći za Klub Srba gdje SNSD i DNS, stranke koje su oporba na državnoj razini, imaju tri izaslanika i tako mogućnost blokade rada Doma naroda, ali i mogućnost povlačenja nacionalnog veta na sve odluke koje dođu iz Vijeća ministara ili iz Zastupničkog doma. Ove dvije stranke vladaju Republikom Srpskom gdje ljutu oporbu imaju u strankama iz Saveza za promjene, SDS-u, PDP-u i NDP-u. Od tri spomenute stranke, samo SDS ima svoje ljude u Domu naroda. No, ta dva glasa prilično su beskorisna u situaciji kada kadrovi SNSD-a i DNS-a budu izglasavali nacionalni veto ili uskraćivali kvorum za sjednice Doma naroda.

Uloga devete stranke

Iako mnogi pokušavaju minimizirati probleme koji mogu nastati zbog činjenice da čak pet stranaka iz dva suprotstavljena bloka u RS-u sudjeluje u vlasti na državnoj i entitetskoj razini, očito je da će se za svaki koordinirani dogovor dvije razine vlasti morati konzultirati čelništva najmanje osam stranaka u BiH. Primjerice, u slučaju europskih integracija gdje su prilično podijeljene nadležnosti između države i entiteta mora se tražiti minimum suglasnosti HDZ-a BiH, DF-a, SDA, SNSD-a, DNS-a, SDS-a, NDP-a i PDP-a. Ovom popisu treba dodati i devetu stranku - SDP koji iako oporbena stranka u novoj konstelaciji odnosa i na državnoj i na federalnoj razini, ima najveći broj izaslanika u srpskom klubu u federalnom Domu naroda.