Prije nepunih godinu i pol dana pet obitelji Roma iz potleušica u Adi, južno od Čapljine, preselilo se u novoizgrađene kuće u naselju Stanojevići. Međutim, život u novom naselju ne mazi Rome, što se može zaključiti iz riječi Rabije Adžović, svojevrsne glasnogovornice malobrojne romske zajednice koja kaže: - Nemamo ovdje nikakvih uvjeta za život, nemamo mogućnosti, a obećani su nam bili voda, vrtovi, ogradica…, od toga ništa nemamo.
Prazna obećanja
Svi su obećavali da će nam izići u susret za struju, vodu, za još štošta, ali od toga ništa. Nitko nas ne posjećuje ovdje niti dolazi osim Jesenke iz UNHCR-a.
- Bila sam dugo vremena bolesna, nisam se mogla liječiti ovdje jer je skupo. Pregled je koštao 50
KM, snimanje 50, a jednu injekciju plaćala sam 20 maraka. Evo, knjižica mi je istekla, nemam više nikakva prava. I Bog ti pomogao, otišla sam u Njemačku operirati rak, vratila sam se kući i nigdje ništa nisam našla po kućama ni u kućama. Hidrofor su mi ukrali i sve živo iz kuća, na golu kuću sam došla, baš kao što sam je dobila. Samo što je prljavština bila, jad i bijeda.
Ovdje sam ostavila Senada Selimovića da mi čuva kuću. Imao je sve napismeno, a što je radio, ne znam. Ni pokrivač nisam zatekla kako bih se pokrila, ni haljinu kako bih se presvukla. Nema još ni jednokratne pomoći… - zamišljena je Rabija.
Nema uvjeta
Uz kuće, Romima su u Stanojevićima izgrađene i čatrnje, uz tri kuće one drže, a uz dvije u podnožju ne drže vodu. Jedna od njih je Rabijina.
- Čatrnje uz ove dvije kuće ne drže vodu. Kad zovnem vatrogasno, dovezu mi vodu.
Jednom su me pitali plaćam li je, a ja sam rekla da ne plaćam. Unatoč tome, vodu mi dovezu, hvala im gdje čuli i gdje ne čuli - zahvalna je Rabija svima na pomoći. Uglavnom, Romi pokušavaju živjeti svoj život na području gdje nema uvjeta za njihova “zanimanja”.•