ada su u pitanju višegodišnji problemi koji opterećuju Vrhbosansku nadbiskupiju, prvenstveno je riječ o povratu imovine. No, postoje dva problema o kojima je nedavno govorio kardinal Vinko Puljić. Prema njegovim riječima, prvi je da Sarajevska nadbiskupija još uvijek stoji pred pitanjem punog povratka sjemeništa i imovine u Travniku. Podsjetio je da je sudskom odlukom određeno da treba biti vraćeno Crkvi, ali odluka još nije provedena, a donesena je davno. Javno smo izrazili svoj zahtjev puno puta, ali nadležne osobe i institucije nisu omogućile pravedno riješiti problem, naglasio je nadbiskup Puljić. Drugi problem odnosi se na samostan i crkvu sv. Vinka Paulskog koji se nalazi u samom centru Sarajeva. Naime, već godinama nije riješeno pitanje pristupa vozilom sestrama sv. Vinka Paulskog, kojima se priječi pristup njihovu samostanu, unatoč činjenici što je crkva proglašena nacionalnim spomenikom BIH 2011. godine, piše Večernji list BiH.
Opstrukcije vlasti
Naime, iz niza slučajeva kada je u pitanju crkvena imovina razvidno je kako proces vraćanja nekadašnjeg vlasništva postaje za Katoličku crkvu trnovit put, a često ga prate i smišljene opstrukcije općinskih vlasti u glavnome gradu. U ovom slučaju, riječ je o imovini sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, konkretno zemljištu koje se nalazi u središtu Sarajeva. Podsjetimo, prve su u Sarajevo došle upravo sestre sv. Vinka Paulskog, poznate kao milosrdnice ili Vinkovke. Po svojoj karizmi, što je najvećim dijelom obuhvaćalo rad u bolnicama i školama, prepoznatljive su u cijelome svijetu.
Do Drugog svjetskog rata imale su brojne zajednice u svim većim gradovima bivše države. Osim rada u bolnici na Koševu, u kojoj je do kraja Drugog svjetskog rata radilo i do 100 sestara, držale su i Zavod i školu sv. Vinka u glavnoj sarajevskoj ulici, današnjoj Titovoj. Uz crkvu sv. Vinka nalazi se i kompleks zgrade koja je nekada bila zavod, a danas Medicinska škola - KŠC. Iako Vrhbosanska nadbiskupija već duže planira preseljenje sestara i uprave te osnivanje poliklinike u spomenutom prostoru, birokracija, nesređene ili, bolje rečeno, prekrojene zemljišne knjige problem su koji već duže opterećuje ovu zajednicu.
Nakon što im je oduzeta imovina, iza crkve i Zavoda, na zemljištu koje je također bilo u vlasništvu sestara sv. Vinka, izgrađena je zgrada građevinskog poduzeća Vranica. Tako je bilo sve do ovog rata kada je u njoj bio smješten i glavni stožer bivše Armije BiH. U tom kontekstu također je važno spomenuti da se u dvorištu iza crkve nalazila i baraka Streljačkog saveza, kojemu je Nadbiskupija nakon posljednjeg rata isplatila novac, a streljana preselila u prostorije Vranice u naselje Hrasno. No, nakon rata građevinsko poduzeće Vranica našlo se na milost i nemilost tajkunske privatizacije, pa je bivša poslovna zgrada prije nekoliko godina srušena do temelja. Iako je prethodno postignut sporazum između ovog poduzeća i sestara Vinkovki da se na njihovu zemljištu izgradi podzemna dvo etažna garaža i isto toliko etaža iznad, nakon rušenja poslovne zgrade građevinskog poduzeća Vranica pojavili su se drugi vlasnici, Hypo Alpe. Međutim, problem se još više zakomplicirao nakon što je novi vlasnik Hypo Alpe banke novim projektom povećao gabarite budućeg objekta garaža i na taj način potpuno ugrozio prilaz Zavodu, kao i sjevernoj strani crkve, a usto je još ugrozio i sigurnost djece u školskom dvorištu. Naime, novi projekt predviđa četiri podzemne etaže garaža i pet iznad zemlje. Ako bi se u praksi ovaj projekt realizirao, u tom slučaju časne sestre bi ljestvama morale ulaziti u Zavod. Drugim riječima, to znači da opravdano postoji bojazan da ih novi projekt potpuno zatvori.
Ugrožen pristup zgradi
Prema dostupnim informacijama, novim regulacijskim planom odstupilo se od ranijeg ugovora. Naime, pravi se građevinski projekt podzemnih garaža i poslovne zgrade mimo dogovora i znanja vlasnika, a to su časne sestre milosrdnice. Naime, novi projekt u potpunosti ugrožava pristup sestrama u Zavod, samostan i crkvu, a također i u zdravstvenu ustanovu. S druge strane, ono malo dvorišta za djecu koja pohađaju Srednju medicinsku školu KŠC-a također je ugroženo. Trenutačno se na spomenutom zemljištu nalazi parkiralište koje svakodnevno donosi dobar profit. Za to što časne sestre zbog parkiranih automobila ne mogu doći do Zavoda, kao ni prići crkvi s njezine sjeverne strane, malo tko mari. S druge strane, novi projekt u potpunosti bi ugrozio njihova prava. S četiri etaže pod zemljom dovodi se u pitanje statika cijelog Zavoda, medicinske škole, pa i same crkve. Sestre su od 1991. tražile povrat svoje oduzete imovine u više navrata. Općina je odlukom iz 1992. takvu devastiranu zgradu vratila sestrama na korištenje. U suradnji s Vrhbosanskom nadbiskupijom, Caritas i sestre otvaraju “Javnu kuhinju” i ambulante s ljekarnom. Po završetku rata Družba sestara milosrdnica i Vrhbosanska nadbiskupija, vidjevši tadašnje potrebe pružanja zdravstvenih usluga, pristupaju izgradnji Zdravstvenog centra sv. Vinka Paulskog. Realizacija većeg dijela projekta dovršena je 1998. Zgrada škole, koja je izgrađena 1904., obnovljena je 2004. i u njoj je smještena Srednja medicinska škola koja djeluje u sastavu Katoličkog školskog centra “Škola za Europu”.