Sposobnost nekih pacijenata u komi da razumiju i pamte ono što se oko njih događa moglo bi biti češće nego što se misli te biti od pomoći u njihovu oporavku.
Kognitivna motorička disocijacija
Nova istraživanja sugeriraju da otprilike jedan od četiri pacijenta koji prestanu reagirati nakon ozljede mozga zapravo može ostati pri svijesti, sa sposobnošću razumijevanja i zapamćivanja onoga što se oko njih govori, piše Vasezdravlje.
Iako je ovaj fenomen, poznat kao kognitivna motorička disocijacija, dokumentiran u prošlosti, najnovija studija pokazuje da bi mogao biti znatno češći nego što se prije pretpostavljalo.
Prema znanstvenicima, kognitivna motorička disocijacija događa se kada se sposobnost razmišljanja osobe odvoji od njezine sposobnosti pokretanja tijela. Takvi pacijenti i dalje razumiju jezik, pamte upute i održavaju pozornost, ali nemaju motoričku funkciju.
Praćenje aktivnosti mozga pacijenata u komi
Ukupno 241 pacijent u komi s teškim ozljedama mozga bio je uključen u istraživanje, koje je provedeno na šest različitih lokacija u SAD-u, Velikoj Britaniji i Europi tijekom razdoblja od 15 godina. Nitko od ispitanika nije bio sposoban odgovoriti na jednostavnu izgovorenu naredbu.
Kako bi otkrili odražava li ovaj nedostatak vidljive aktivnosti odsutnost svijesti, istraživači su koristili funkcionalnu magnetnu rezonanciju (fMRI) i elektroencefalografiju (EEG) za praćenje aktivnosti mozga dok su pacijenti čuli uputu poput „zamislite da otvarate i zatvarate šaku“, nakon koje 15 do 30 sekundi kasnije slijedi nastavak „tako što ćete prestati zamišljati otvaranje i zatvaranje šake“. Zapanjujuće je da je 60 sudionika pokazalo znakove da slijede naredbe u svojoj glavi, unatoč tome što nisu mogli fizički reagirati.
„Čini se da neki pacijenti s teškom ozljedom mozga ne obrađuju svoj vanjski svijet“, rekla je autorica studije Yelena Bodien „Međutim, kada se procjenjuju naprednim tehnikama kao što su ciljana fMRI i EEG, možemo detektirati aktivnost mozga koja ukazuje na suprotno.“
Nevidljiva kognitivna sposobnost u funkciji oporavka
„Ovi rezultati otvaraju kritična etička, klinička i znanstvena pitanja, poput toga kako možemo iskoristiti tu nevidljivu kognitivnu* sposobnost da uspostavimo sustav komunikacije i potaknemo daljnji oporavak?“ (*kognicija ili spoznaja - mentalne akcije i procesi stjecanja znanja i razumijevanja pomoću misli, iskustava i osjetila).
I dok su prethodne procjene sugerirale da bi kognitivna motorička disocijacija mogla biti prisutna kod 15 do 20 posto pacijenata koji ne reagiraju, sadašnja studija otkrila je da ta brojka zapravo može biti čak 25 posto. Prema istraživačima, prošle studije možda su propustile dio slučajeva jer su koristile ili fMRI ili EEG, umjesto obje metode u kombinaciji.
Razlažući svoja otkrića, autori su otkrili da je 36 od 60 slučajeva kognitivne motoričke disocijacije otkriveno kada su se te dvije tehnike koristile zajedno. To sugerira da bi moglo biti potrebno primijeniti više od jedne metode analize kako bi se otkrili znakovi svijesti u pacijenata koji ne reagiraju.
Također su otkrili da su dugotrajni znakovi kognicije* češći kod mlađih pacijenata i onih čije je stanje uzrokovano traumatskom ozljedom mozga, a ne moždanim ili srčanim udarom.
Sažimajući nalaze tima, autor studije Nicholas Schiff objasnio je da „ovakva oštra disocijacija zadržanih kognitivnih sposobnosti i nedostatak bihevioralnih dokaza** o njima, nije neuobičajena.“ (**bihevioralni dokazi - ponašanja koja se mogu objektivno opažati i mjeriti). „Mislim da sada imamo etičku obvezu surađivati s tim pacijentima, pokušati im pomoći da se povežu sa svijetom“, rekao je.
Studija je objavljena u The New England Journal of Medicine.