Zena Cooper (42) iz Walesa rođena je s Marfanovim sindromom (nasljedna bolest vezivnog tkiva koja može uzrokovati oštećenje vida) i ima oslabljen vid od rođenja koji je s godinama postajao sve gori, a sada je slijepa. Ipak, nitko nije znao za njezin problem pa čak ni roditelji sve dok nije navršila 40 godina.
Zena ima četvero djece, radi kao školski savjetnik, diplomirala je, a živi s gubitkom vida toliko dugo da svoju obitelj prepoznaje po koracima i drugim karakteristikama.
Zavarala je sve oko sebe jer nitko ne zna kako je slijepa, čak ni njezini roditelji nisu znali za ozbiljnost situacije dok im nije sve priznala. Zapamtila je rutinu svoje obitelji, naučila je gdje ceste skreću, gdje su kolnici udubljeni, a svoje učenike prepoznavala je po boji glasa.
"Uvijek sam sve planirala. Vodim se brojanjem koraka, pamtim osjećaj podloge pod nogama. Kada sam bila mlađa nisam shvaćala da sam drugačija. Mislila sam da svi vide druge ljude nejasno i da svi hranu prepoznaju po mirisu, a odjeću znaju po šavovima kada je odjenu", rekla je za Daily mail.
Kako je odrastala, bilo joj je teže ljudima oko sebe priznati kako ne vidi.
"Kada je nekome koga poznajete cijeli život prigodno reći da im zapravo nikada niste jasno vidjeli lice? Što ako se uvrijede što im nikada nisam rekla?", dodala je Zena.
Tek je prije četiri godine svima otkrila da je slijepa i to zbog pogreške koju je napravila na poslu kada je zamijenila dva učenika. Počela je i padati na pločniku jer nije bila koncentrirana na brojanje koraka, a onda je shvatila kako je vrijeme da zatraži pomoć.
Nabavila je psa vodiča, a sve je priznala i mami. "Mama se osjećala užasno. Nije znala koliko mi je vid loš kada sam bila dijete. Nosila sam naočale s velikom dioptrijom pa je mislila da je sve u redu i da vidim. Kako sam odrastala roditeljima nisam rekla za svoj problem jer sam znala da će samo nepotrebno brinuti", priznala je za Zena.
Napisla je i knjigu o svojem iskustvu naziva "Što vidite kada ne vidite" kako bi pokazala kako je to živjeti bez vida.
"Ne bih htjela imati savršen vid. Moj nedostatak vida je vještina. Zbog njega koristim dijelove mozga koje drugi ljudi ne upotrebljavaju. Mogu osjetiti kako je netko raspoložen, osjetiti njihov osmijeh. Nikada nisam vidjela lica svoje djece i ne mogu suditi druge na temelju izgleda, ali mogu vidjeti njihova srca", rekla je za Daily mail.