Nekada, dok se u Hercegovini obrađivalo mnogo više zemlje nego danas, pravilo je bilo da se oko svake njive, čak i omanjeg vrta, kočoperi raštika. Ta vremena su, očito, prošlost, danas se raštika može vidjeti u okućnicama i plastenicima. U plastenike se sadi za prodaju, a i proizvodni ciklus nešto je dulji od pola godine intenzivne berbe. Glavnina raštike koja stiže na tezge čapljinske veletržnice u Tasovčićima dolazi iz čapljinskih plastenika. U jednom od njih nabasali smo na gospođu Dariju Jović iz Višića, koja je na našu opasku o nižim cijenama raštike od očekivanih kazala:
- Cijena raštike ove je godine mnogo slabija nego prošle godine. Uzrok, u početku toplo vrijeme i u Bosni i kod nas. Zahladnjenje početkom mjeseca podiglo je cijene manje-više sve zeleni, dok je raštika ostala na istoj razini. Vjerojatno je to zbog platežne moći, svi znamo koliko je sve poskupjelo, a uz dobru raštiku ide i meso, iseljavanje... Teško je, ali mi uporni i dalje se borimo, do kada i kako, to nitko od nas ne zna - kaže gospođa Darija te na opasku da se raštika, primjerice. 2017. godine u veljači prodavala od 5 do 7 KM, koju godinu prije "išla je" i do 10 KM, a kakva je trenutačno cijena?
- Trenutačno je od 2 do 2,50 KM. Te visoke cijene bile su u godinama kada smo izišli iz recesije, standard se poboljšao, raštike je bilo malo, nije se toliko sadilo kao ove i ovih godina. Međutim, vrijeme se promijenilo, ljudi su se promijenili, standard se promijenio.
Kažete da se povećala sadnja raštike, je li uzrok tome i skup repromaterijal, proizvodnja raštike ipak je manje zahtjevna?
- Ulaganje je manje nego za druge kulture, iako je i njezina proizvodnja poskupjela kroz gnojenje i obradu zemljišta. Ako ne pripremite zemlju kako treba, ne možete ni očekivati neke prinose. Ulaganja su strašno velika, općenito za sve, u raštiku, kako sam već rekla, nešto manja u odnosu na papriku, rajčicu ili kalemljeni krastavac, a na sve utječe i standard. Dio ljudi polako diže ruke od poljoprivrede, traži izlaz na nekoj drugoj strani.
Za razliku od većine drugih kultura, za raštiku je, kažu, dovoljno i stajsko gnojivo?
- Da, općenito se ljudi u posljednjih godinu dana okreću većinom stajskom ili ovčjem gnojivu jer je ovaj repromaterijal, kemijski, strašno poskupio, i do 100%, čak i 200%, tako da se proizvođači preispituju ima li smisla ulagati u poljoprivredu, a osim toga, tu je i uvoz. Uvoz nas sve jednostavno "dere". Izgleda da država ima više koristi od uvoza nego od nas koji se bavimo proizvodnjom, a znamo, ako je seljak, odnosno poljoprivreda dobrostojeća, da je i država dobrostojeća.
Uz raštiku, što još uzgajate, odnosno što ste uzgajali? Vidimo, plastenik bi trebalo ponovno prekriti?
- Da, trebalo bi, i to ćemo uskoro odraditi. Uz raštiku, sadimo blitvu, papriku i krastavac.
Kažu da je proizvodnja paprike složena zbog bolesti, a time i skupa?
- Jest, to su nematode, trips…, treba puno repromaterijala i zaštite, ali, evo, naučili smo se boriti sve ove godine, pa ćemo i dalje - odlučno na kraju razgovora kaže gospođa Darija Jović.
Prema riječima gospođe Jović, koja nije pristala na fotografiranje, raštiku je počela brati u studenome prošle godine, a brat će do travnja, eventualno početka svibnja, kad joj prolazi sezona. Što se tiče profitabilnosti proizvodnje, smatra da će, kad se povuče crta, nešto i ostati jer "rade sve sami".
Inače, moguće je da je relativno niskim cijenama raštike kumovala povećana proizvodnja s obzirom na to da su ulaganja ipak manja nego za druge kulture.