Trideset članova MK Vukovi došlo je dobrovoljno dati krv. Neki su izravno s posla u Bosanskom Grahovu svratili u prostorije Transfuzijskog centra, zagrnuli rukav, pa tek onda otišli kući na ručak koji je zapravo bio večera. Tradicija darivanja krvi traje od 2002., svaki put u srpnju pred motorijadu u Livnu, no, oni su na raspolaganju tijekom cijele godine, odazivaju se po potrebi i pozivu, a s osobljem u Transfuzijskom centru već su postali kao obitelj. Svi se znaju po imenima i gotovo napamet tko ima koju krvnu grupu. Za našeg dolaska jedan mladić je prvi put kao član MK Vukovi dao tekućinu koja život znači, rijetke krvne grupe B negativne, a medicinski tehničar se, pitajući ga kako je, osjeća li se dobro, našalio i rekao da moraju “iscijediti” i posljednju kap te rijetke grupe. Veselo društvo davalo je međusobnu potporu, a mi smo malo razgovarali s tajnikom Boškom Krželjem Bracom. Pitali smo zašto ovako “tajno”, bez medijske najave, bez Crvenog križa i obroka zahvale, samo s osobljem centra?! - U početku smo najavljivali i pozivali druge da nam se pridruže kako bismo animirali građanstvo i širili kulturu darivanja krvi. Stoga smo bili svako malo po medijima. Više nam ne treba reklama, uspjeli smo. Livno, ali i druge općine u HBŽ-u, aktivirali su se, akcije su redovite tijekom cijele godine, krv daju različite udruge, strukovne organizacije, sindikati, maturanti, vojska, policija, građani… Sada svoj obol društvu dajemo u tišini i bez velike pompe - uz osmijeh govori Braco. Objašnjava da sve to što su radili i rade Vukovi ne rade za sebe, nego za svoj kraj kako bi danas, sutra, svima bilo bolje te dodaje: - Nažalost, vremena su takva, teška i ekonomski i politički. Trbuhom za kruhom u Njemačku i Europu otišlo je 20-ak naših članova, tako da oni nisu danas s nama mogli dati krv. Dalo nas je 27 i, hvala dragom Bogu, imali smo i tri dobre duše koje su zagrnule svoje rukave i dale potporu tome što radimo. To je časna sestra Martina Janja Katović, Ivan Vidović, brat našeg člana, i vaša malenkost, i vi ste nam dali veliku potporu. Vukovi bi najsretniji bili kada ta krv nikome ne bi trebala, no stvarnost je drugačija te su na raspolaganju bolnici i Transfuzijskom centru tijekom cijele godine tako da od organiziranih akcija “sačuvaju” članove s rijetkom krvnom grupom..
livno