Generacije rođene nakon 90-ih odrasle su uz priče starijih o tome kako se nekada u Jugoslaviji živjelo bolje nego što živimo danas. U pričama o nekim prošlim vremenima uvijek ćete se naći u raspravi - je li uistinu bilo bolje ili pak ne. Upravo ta dvojba bila je predmet istraživanja "Percepcija vrijednosti novca u Bosni i Hercegovini: Je li nam bolje nego 80-ih i kako to izmjeriti" objavljenog na internetskoj stranici Centralne banke BiH. Istraživanje je rađeno o sveprisutnoj percepciji Bosanaca i Hercegovaca da je život 80-ih u Jugoslaviji bio bolji nego što je danas. Međutim, ako se vodimo empirijskim podacima koji su predstavljeni u istraživanju, postaje očigledno da "dobra, stara vremena" ipak nisu bila toliko dobra. Autori istraživanja definirali su dva pitanja: 1. Je li ekonomska vrijednost novca u Bosni i Hercegovini veća sada ili 80-ih godina (predratno razdoblje)? 2. Je li pravni i regulatorni okvir sada povoljniji, u smislu propisa, pristup financiranju i opskrba robom i uslugama? Zarada nekad i sada Iz analize ćemo izdvojiti ono što građane najviše zanima, kolike su bile plaće, odnosno što se od plaće moglo priuštiti. Ekonomska analiza temelji se na podacima prikupljenim iz službenih izvora nadležnih za statistiku u oba razdoblja. Dva temeljna skupa podataka uključuju prosječne plaće i cijene dobra i usluge. Često čujemo od ljudi koji su zarađivali u Jugoslaviji da im je standard bio bolji nego što je sada. Frustracije zbog inflacije nakon pandemije i zbog rata između Ukrajine i Rusije dodatno su intenzivirane. Kako bi se došlo do najboljih rezultata usporedbe, u istraživanju je urađen obračun "radnog vremena za zaradu" novca za kupnju određenih proizvoda koje se zasniva na prosječnoj neto plaći i prosječnoj cijeni tih proizvoda. Ova metoda pomaže u usporedbi razdoblja bez daljnjih prilagođavanja podataka i modela. Današnjim radnicima s prosječnom plaćom potrebno je otprilike isto vremena ili čak nešto manje nego 1990. godine da si priušte osnovne prehrambene proizvode, poput kruha, brašna, mlijeka, jaja i maslaca. Isto se odnosi i na troškove električne energije. Međutim, neki proizvodi, poput jestivog ulja, kave, riže, drva za grijanje i ugljena, sada zahtijevaju znatno manje radnog vremena nego 1990. godine. Najuočljivije razlike u pristupačnosti uočavaju se kod električnih uređaja i namještaja. Radniku s prosječnom plaćom 1990. godine bilo je potrebno više od mjesec dana da zaradi dovoljno novca da kupi električni štednjak ili komad namještaja. U 2022. za to je potrebno manje od pola mjeseca. Usporedbe proizvoda Kako je navedeno u analizi, za kilogram kruha od brašna tip 500 1990. godine trebalo se raditi 31 minutu, a prošle godine u BiH 29 minuta. Za kilogram brašna tip 500 1990. godine bilo je potrebno raditi 17 minuta, a prošle godine u BiH 15 minuta. Za kilogram krumpira 1990. su se radile 24 minute, a lani 13 minuta. Za kilogram goveđeg mesa prošle godine radili smo više nego 1990., lani 2,49 sati, a pred rat 2,26 sati. Isto je i s maslacem, 1990. - 4,29 sati, a prošle godine u BiH 4,40 sati. Za litru mlijeka radilo se isto - 22 minute, slično je i s jednim jajetom - 1990. godine 5 minuta, lani 4. Zanimljivo je da se za ulje pred rat moralo raditi više - 54 minute, u odnosu na 37 minuta sada. Za kilogram kave danas radimo više nego upola manje vremena, 1990. su za to bila potrebna 5,34 sata, a sada 2,35 sati. Nadalje, za rižu se moralo raditi gotovo tri puta dulje, ranije 1,48 sati, a prošle godine 38 minuta. Zanimljivo je da se za električni štednjak trebalo raditi mjesec, 11 dana, 3 sata i 33 minute, a prošle godine 9 dana, 2 sata i 35 minuta. Za krevet je trebalo raditi mjesec, 11 dana i 2 minute, a lani 14 dana, 7 sati i 51 minutu. Za kWh električne energije radilo se tri minute, a sada dvije. - Postotak plaća koji se troši na osnovne proizvode značajno se smanjio tijekom vremena. Radnik bi 1960. godine trošio 89% svoje plaće na osnovne proizvode, dok bi 2022. godine to iznosilo otprilike jednu trećinu njihove plaće - navedeno je. Sve u svemu, za osnovne prehrambene proizvode otprilike je bila potrebna ista količina radnog vremena u oba razdoblja, ali su skuplji proizvodi danas mnogo pristupačniji. Analiza također uključuje podatke iz daleke 1960. godine, otkrivajući da plaće radnika sada omogućavaju pristupačniju kupnju u većini kategorija proizvoda.
Prosječan radnik