Ministar za izbjegle i raseljene osobe Davor Čordaš (HDZ BiH) vjerojatno je najbolji primjer kako se boriti i izboriti za interese Hrvata na području Republike Srpske. Umjesto kukanja i međusobnog optuživanja, Čordaš sustavno i uporno radi na realiziranju brojnih projekata potpore prognanim i raseljenim osobama. On živi i politička uvjerenja da je BiH jedino moguća ako Hrvati budu jednakopravni s druga dva naroda.
Često se zlonamjerno naglašavaju podjele Hrvata i u kontekstu povratka, bliskost sa službenom Banjom Lukom. Što je ustvari istina i na čijoj su strani bh. Hrvati?
- Hrvati nikada nisu bili ni protiv koga. Kada sam radio u Sarajevu, ili danas u Banjoj Luci, uvijek sam pomagao svima. I Srbima i Bošnjacima. Problem je, međutim, što je iz Sarajeva postavljen koncept po kojemu ste ispravni ako njima dajete 95% sredstava, a ako to nije tako, onda ste protiv njih. Nastojat ću odgovoriti na ovo pitanje iz kuta pomoći povratku i prognanima. U ratu su stradali svi, Srbi, Hrvati i Bošnjaci. Hrvata je prognano 310.000, Srba oko 460.000, a Bošnjaka oko 490.000. U državi u kojoj piše da su sva tri konstitutivna naroda ravnopravna ne smijemo imati ništa protiv bilo kojega od njih. Mi nemamo nikakav problem u tome smislu. Prije uspostave sadašnje Vlade u RS-u pozivao sam predstavnike Bošnjaka da ne budu oporba, ali oni su izabrali drugi koncept. Sudjelovali su u izboru srpskog člana bh. Predsjedništva. Srbi su Hrvatima birali Emila Vlajkija, što pokazuje da tu nema puno ljubavi kada se poklope neki interesi. Zato je Hrvatima imperativ biti zajedno na tome prostoru. I to ne samo politički zajedno, nego i nacionalno, a to znači s razine Hrvatske i vjerski, to jest s razine naših vjerskih vođa. Pri tome ne treba se petljati jedni drugima u posao. Često citiram upravo poruke pape Benedikta koji je izdao brošuru o katolicima u politici. Jasno su katolici ohrabreni da sudjeluju u politici, ali se i kaže kako se trebamo ponašati. To je jedini način kako mi u tome dijelu možemo opstati. Sačuvali smo makar imanja i prostor. Da to nije tako, možda bismo dolazili jednom godišnje. Ovako smo sačuvali korijenje. Kritizirati jedni druge - rekao bih da je promašen koncept. Nama je posve jasno da su službenom Zagrebu puno bliži oni koji sjede nedaleko od njih, koji mogu s njima razgovarati svaki dan, ali to ne može biti službeni stav hrvatske politike u BiH, a ni u Zagrebu. Imamo dobre odnose s Vladom RH i najavili su povećanje pomoći za povratak, koja je iznosila 4 milijuna kuna, što je otprilike iznos koji Vlada RS-a izdvaja za povratak Hrvata. Iznimno je značajna pomoć koju Vlada RH daje Katoličkom školskom centru u Banjoj Luci, što se treba održati po svaku cijenu. A tu je potpora i Napretku u Derventi te samostalnu Plehan. Zauzimam se da zajedno radimo oko svih ovih projekata i samo je to način kako opstati. Hrvata je, po statističkom popisu, bilo oko 29.000. Nažalost, to je stanje popisanih, ali ne i onih koji tu žive.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...