Krema bosansko-hercegovačke arhitekture okupila se u Međugorju. Domaćin, Međugorčanin Davor Kordić, koji je svojedobno ugostio slavnog tenora Josea Carrerasa, ovoga puta okupio je, kako je rekao, svoje kolegice i kolege “u mjestu mira, ljubavi i zajedništva”. Bilo je čak pedeset ljudi koji su prije četrdeset godina upisali arhitekturu u Sarajevu. Iziskivalo je vremena i truda dok ih je sa svojim suradnicima pronašao po cijelom svijetu i pozvao na druženje u Međugorje u Hotel Quercus, piše Večernji list BiH.
Generacija na okupu
Na proslavu 40 godina generacije odazvali su mu se kolege svih vjera, danas poslom vezani na razne strane svijeta, sve do daleke Kanade i Australije... “Četerdeset godina od upisa arhitekture u Sarajevu došli smo u Međugorje. Fakultet smo završavali u različito vrijeme. Netko je studirao nekoliko godina, ali mi smo se sastali pod motom - ‘Četrdeset godina nakon upisa’. To je generacija koja je upisana 1979. na 1980.”, kazala nam je Silvija Kovačević Stefanjuk iz Sarajeva, koja se, uz Davora i Zdenka, najviše trudila da se nađe generacija na okupu u Međugorju. Po njezinim riječima, došli su kolegice i kolege iz cijele BiH, Hrvatske, Srbije, Italije, Australije, Kanade.
“Danas nam jedan kolega udaje kćer u SAD-u i ovi naši ‘Ameri’ nisu mogli doći, ali su nas pozdravili. Jedna kolegica, koja je u odboru UNESCO-a, poslala nam je veliko pismo iz Koreje budući da nije mogla doći. Ovo je generacija koja je studirala četiri godine, a imala je tri smjera. To su urbanistički, inženjerski i projektantski. Imali smo vrhunske profesore. Imamo kolegu Nihada Čengića koji je ostao kao profesor na fakultetu. Mnogi rade privatno i imaju svoje urede, neki su u tijelima uprave, inspektori... Imali smo sastanak u kongresnoj dvorani uz program i prezentaciju. Nakon predstavljanja i prisjećanja u kongresnoj dvorani uslijedila je večera te druženje uz ples i živu glazbu. Zabava je potrajala do dva ujutro”, kazala je.
Bodo iz Indexa
Zdenko Antunović živi danas u Bugojnu, a Arhitektonski fakultet upisao je 1979. na 1980. godinu.
“Arhitektura je vrlo lijep i specifičan, ali i težak fakultet. S nama u generaciji 1974. diplomirao je i čuveni, već pokojni, Slobodan Bodo Kovačević iz Indexa, možda javnost ne zna da je bio arhitekt, iako ga je umjetnički poriv odveo u skroz druge vode. Zašto Međugorje? Baš iz svih onih razloga iz reda svih naroda koji su odabrali Međugorje kao jedno idealno mjesto susreta te je to samo još jedna potvrda da Međugorje na ovaj način drži svoja vrata otvorena prema svima. Osim molitve, sad je i svetište. U generaciji imamo i sveučilišnog profesora. Ovo će možda potaknuti i druge strukovne generacije da se i oni okupe na sličan način. Ovi susreti prilika su i za razmijeniti kontakte koji se mogu koristiti i poslovno. Mi smo vrlo uspješna generacija, a naša veličina ogleda se i u ovom okupljanju i porukama poslanim s ovog susreta u Međugorju”, zaključuje. •