Dehidracija se može dogoditi svim osobama, a označava je manjak vode i elektrolita u organizmu. Riječ je o situacijama kada je gubljenje vode iz tijela veće od njenog primitka.
Kada dođe do dehidracije, obično se povećava razina natrija u krvotoku što može izazvati reakcije tijela poput žeđi, malaksalosti i smanjenog izlučivanja mokraće.
Dehidracija u ljetnim mjesecima je mnogo češća nego u zimskima jer je to period kada se ljudi pojačano znoje i troše vodu iz organizma. U slučaju jake dehidracije može doći do promjena u srčanom ritmu, tlaku te do šoka.
Kako prepoznati dehidraciju?
Prvi znak dehidracije je osjećaj žeđi koji potiče centar za žeđ u mozgu. Navodi se da je osjećaj žeđi već znak da je prekasno i da je tijelo na rubu dehidracije. Ovo tjera osobu da pije više tekućine. No, ako je došlo do već velikog gubitka dehidracija će uzimanjem tekućine postati veća.
Znojenje se smanjuje i stvara se manje mokraće, a voda se pomiče iz spremišta u stanicama u krvnu struju. Ako se ne nadomješta tekućina i dehidracija pojačava, tjelesna tkiva se mogu početi isušivati, stanice skvrčavati i ne funkcionirati normalno. Najviše osjetljive na dehidraciju su moždane stanice zbog čega nastaje zbunjenost koja može dovesti do kome. Uz tekućinu koja se gubi, često dolazi i do gubitka elektrolita. U tim situacijama se voda ne pomiče iz stanica u krv zbog čega može doći do pada krvnog tlaka.
Znakove dehidracije bi bilo dobro primijetiti na vrijeme kako bi tijelo što prije dobilo tekućine i kako bi došlo do što manjeg oštećenja stanica. Ovo su jasni znakovi dehidracije:
– osjećaj žeđi
– manja količina mokraće i manji poriv za obavljanje nužde
– vrtoglavica zbog spuštanja krvnog tlaka
– nesvjestica i osjećaj gubitka svijesti pri stajanju
– slabost
– šok
Kod dehidracije može doći do kratkoročnog gubitka tjelesne težine, za manje od 1% dnevno. Laboratorijske pretrage za dehidraciju se obično obavljaju kod teško bolesne djece i odraslih.
Dehidracija zbog dijabetesa
Iako do dehidracije može doći zbog manjka uzimanja tekućine kroz dan, ona obično nastaje uslijed bolesti i određenih ponašanja. Tako do dehidracije mogu dovesti povraćanje, proljev, korištenje diuretika, povišena temperatura organizma te prekomjerna toplina prostora. Ovo je jedan od razloga zašto se dehidracija češće događa ljeti.
Prilikom izbacivanja sadržaja iz organizma povraćanjem ili prekomjernim obavljanjem velike nužde dolazi do smanjenja tekućine i elektrolita. Ovo je razlog zašto se za vrijeme bolesti koje za simptom imaju povraćanje savjetuje nadomještanje elektrolita kako bi se stanice što lakše oporavljale.
Uzrok dehidracije mogu biti i određene bolesti. Tako je poznato da šećerna bolest, dijabetes i Addisonova bolest mogu dovesti do dehidracije. Sve navedene kao simptom imaju prekomjeran gubitak vode. Dehidracija kod dijabetesa nastaje zbog povišene razine šećera u krvi jer se tada tijelo pokušava riješiti viška glukoze putem urina. Ovo uzrokuje pojačano mokrenje pa tako i gubitak tekućine i dehidraciju.
Kod nekih stanja je moguć veći gubitak vode kod žena, a to su trudnoća kada dolazi do zadržavanja tekućine te menstruacija zbog hormonalnih promjena. Do dehidracije može doći i uslijed konzumiranja alkohola koji ima diuretsko djelovanje, zbog starenja kada se uzima manje tekućine kroz dan te zbog premalog unosa ugljikohidrata.
Dehidrirao sam, što sada?
Čim tijelo traži vodu ili neku drugu tekućinu već je zadnji čas da je nadomjestite i popijete nešto. Da bi prevenirali pojavu dehidracije potrebno je kroz dan unositi tekućinu kroz konzumiranje vode, čajeva, sokova i juha. Preporuke za dnevnu potrebu tekućine su 3 litre za muškarce i 2,2 litre za žene. Ova potrebna količina se povećava ako su uvjeti povišene temperature okoline, vlažno podneblje ili kod veće fizičke aktivnosti.
No, kako reagirati kada dođe do dehidracije? Pri pojavi simptoma dehidracije tijelu je potrebno nadomjestiti tekućinu te osobu prebaciti na svježe i hladnije mjesto. Nije dobro da osoba prolazi velike temperaturne razlike u kratkom periodu, primjerice da je dehidriranu sa sunca i 30°C prebacite u klimatizirani prostor. Bolja opcija je hlad ili prostor na kojem ima više zraka.
Količina tekućine koja će biti potrebna bolesniku kada dehidrira će ovisiti o simptomima te generalnom stanju osobe. Osobe s teškom dehidracijom bi trebale dobiti tekućinu intravenoznim putem jer ponekad ne mogu ili ne žele piti ili se povraćanje ponavlja.
Dehidrirana osoba može postati bolje nakon uzimanja tekućine, no ako je u težem stanju potrebno je obratiti se liječniku kako bi bolesnik dobio udarnu dozu izotonične tekućine. Krajnji cilj osnaživanja tekućinom je uspostava normalnog krvnog tlaka te usporavanje ubrzanog rada srca.