Biskup Ivan Ćurić, nadbiskup Zdenko Križić, nadbiskup Dražen Kutleša, biskup Željko Majić, biskup Ratko Perić, nadbiskup Želimir Puljić, biskup Bože Radoš, nadbiskup Petar Rajič, biskup Ivan Štironja, nadbiskup Tomo Vukšić.
Oni su niska od nebeskih dragulja, poredani po abecedi da ih lakše zapamtimo. Kao deset zvijezda na nebu našeg zavičajnog hercegovačkog neba svijetle. Kao ljubav su nedopjevana u imenu Božjem. Javom riječi svjedoče što i Učitelj jednom reče: Što svežete na Zemlji, bit će svezano na nebu. Što razriješite na Zemlji, bit će razriješeno na nebu.
Oni su zamjenici apostola na Zemlji, zajedno s ostalom braćom biskupa u zemlji Hrvata i u svijetu. Oni su apostoli i da su ih još dvojica bilo bi ih dvanaest. Eto Kristova tima u punom
sastavu. Oni su sinovi Humske zemlje, zemlje Hercegove. Idu zemljom kamenom, sunčanom, i rodnom i škrtom, ovjenčanom, ozvjezdanom, opečaćenom znamenom križa Kristova.
Poškropljenom krsnom vodom naših izvora, rijeka, jezera i slapova. Hode zemljom hrvatskom okrunjenom krunom Tomislavovom i znamenjem humskog kneza Višeslava. I zemljom ovjenčanom krunom Zvonimirovom. Krste se Hrvati u stoljeću sedmom. Baščanska i Humačka ploča vode nas u sveta, daleka vremena. Putuju naši svečari ovom blagoslovljenom zemljom zajedno s Kristom i njegovim namjesnikom. Oni su zlatna ogrlica imena, krunica i molitva. Na svakom zrncu desetice molimo za jedno ime. Tako pet puta do kraja krunice. Zaredom molimo četiri dana, otajstva radosna, žalosna, slavna i otajstva svijetla. Kakve bi to zanosne molitve bile.
Živo podsjećanje koje nas vodi u naše vrijeme. U nizanku imena duhovnih zvanja roda novog banjolučkog biskupa Željka Majića. Don Andrija Majić stariji, u vrijeme robijanja biskupa Čule od 1948. do 1958., bio je biskupov delegat i proživljavao Kristove muke dijeleći po župama sakrament krizme.
Don Srećko Majić bio je biskupov stric. Don Andrija Majić mlađi mučki je ubijen 1945. i bačen u Jazovku. Spašen je njegov brevijar, njegov raj. Imena, imena, stotine tisuća hrvatskih imena obilježeno je strašnom smrću poslije Drugog svjetskog rata bez ispitivanja, suđenja, bačeno u mnoge jame, rijeke, rovove, prokope i zabačena mjesta.
Danas biskup Željko Majić stoji na Kristovoj straži vjere, ufanja i ljubavi i svjedoči istinu. Krist je istina. Vidim don Željka na svetoj misi u neumskoj crkvi. Miran, staložen, mudar propovijeda i svjedoči za Riječ. Udjeljuje sakrament ženidbe Zorici i Ivici.
Poslije svete mise odmjerenim riječima, s osmijehom, Božju ljubav spušta na sve misare i Neum. On sve ljude na svijetu voli.