Slučaj malene Nikoll iz Nove Gradiške šokirao je i rastužio regiju, ali i aktualizirao temu obitelji, roditeljstva, važnosti uloge Centra za socijalni rad i udomiteljskih obitelji, kao i posvojitelja. Pokazao je koliko je bitno na vrijeme procijeniti koliko je neka biološka obitelj rizična za dijete te alarmirao na ubrzanje postupaka posvojenja, piše Večernji list BiH.
Društvene mreže
Svoja svjedočenja na društvenim mrežama danas iznose brojna djeca koja su prošla put od bioloških roditelja, preko raznih domova, do udomitelja ili posvojitelja. Mnoge priče su tužne jer su nerijetko djeca iz udomiteljskih obitelji, gdje su imala sigurnost doma i gdje im je pružena sva ljubav svijeta, iz ovih ili onih razloga vraćena u ruke bioloških roditelja, gdje su proživljavala pakao. Jer netko je procijenio kako je djeci bolje uz biološke roditelje.
- Nas je bilo petero i bili smo uvijek pod prismotrom (otac nasilnik, majka isto), ali sve se guralo pod tepih jer je mjesto gdje živimo mali grad i da se ne uzruja ljude i ne nanese sramota obitelji. Baš divni razlozi za ostaviti petero djece da žive s osobom koja nije psihički stabilna, majkom, otac je otišao, a posljedice su zauvijek ostale - komentirao je jedan Dalmatinac na društvenim mrežama svoj slučaj. Za razliku od njega, Dijana Radovniković, rođena u Bosni i Hercegovini, a odrasla u Hrvatskoj, imala je sreću što je odrasla u stabilnoj obitelji jer su institucije reagirale ispravno. Biološka majka je nije željela i to je jasno dala do znanja. Institucije su je do zadnjeg trenutka pokušavale nagovoriti da zadrži dijete, međutim, ona je to kategorički odbijala. Njezino mišljenje nije se promijenilo ni kada je ugledala maleni zamotuljak u rodilištu. Donijela je odluku kojom je Dijani osigurala sretno i veselo djetinjstvo te lijep i siguran život uz ljude koji ju obožavaju. Iako od malena zna kako je posvojena, Dijana je o tome javno odlučila progovoriti nakon strašne tragedije koja je zadesila dvoipolgodišnju curicu kojoj je rođena majka nanijela smrtonosne ozljede. Majka koja se malene Nikoll već jednom bila odrekla, ali se nakon nekog vremena predomislila. Svojom pričom Dijana je željela pokazati kako za nekoga neželjena djeca nekome drugom mogu biti sve na svijetu. Ali samo ako im sustav pruži priliku. Pokušala je upozoriti na to da djeci treba dati priliku dok su još mala i dok ih je lakše posvojiti.
- Zašto im ne dajete priliku dobiti obitelj u kojoj ih stvarno vole i žele? Odugovlačite dok dijete ne odraste u sustavu ili ih vraćate biološkim roditeljima dok se ne dogodi ovo. Nije prvi put. Nije ni zadnji. Probudite se i pokrenite. Kod roditeljstva nema popravnoga - poručila je na svom profilu na Facebooku ova mlada žena. A njezina priča počela je u Tuzli, gdje je rođena 1987. Bila je treće dijete koje njezina biološka majka nije željela zadržati i koje je dala na posvajanje.
- Znala je proceduru. Nije me htjela i to je u redu. Nikada me nije ni vidjela. Iz bolnice su me, nakon rođenja, odveli u privremenu udomiteljsku obitelj jer u to vrijeme nije bilo domova za bebe - priča Dijana. Procedura je išla: u trenutku kad se pojavi obitelj koja želi posvojiti dijete, roditelj potpisuje da se odriče djeteta. U Tuzli su zbog njezinih zdravstvenih problema zaključili kako neće ići standardnim putem. Iako njezina majka nije imala prednost pred drugim usvojiteljima jer je bila samohrana majka, dok se ona nije pojavila, dva su para “odustala” od Dijane zbog urođenih zdravstvenih problema.
- U trenutku kad se mama javila i rekla kako me želi posvojiti bez obzira na to što ćemo prvo morati proći liječenje, proces je započeo - kaže Dijana. S pet mjeseci Dijana je dobila obitelj.
Tragedija koja je pogodila cijelu Hrvatsku shrvala je Dijanu posebice jer ju je potakla na razmišljanje - što bi bilo da nije imala tu sreću. Ističe kako svoju biološku majku ne mrzi.
- Svojim mi je potpisom dala priliku za život ispunjen ljubavlju i uopće nije bitan razlog zašto me nije htjela. Dala mi je ono što je meni tada najviše trebalo. I ne mogu reći da bih htjela da je bilo drugačije jer sam imala najljepše moguće djetinjstvo - kaže ova mlada žena sa splitskom adresom i dvjema fakultetskim diplomama. Poziva institucije i društvo da zlostavljačima ne daju nove prilike. - Smatram kako bi se lakše trebalo oduzimati roditeljska prava u slučajevima gdje roditelj ne želi dijete ili ako je riječ o zanemarivanju i zlostavljanju djeteta, a ne da zlostavljačima dajemo četvrtu, petu, šestu priliku. Tad se događaju ovakve tragedije. Ako i postoji sumnja na zlostavljanje, dijete treba izuzeti iz obitelji, a ako se dokaže zanemarivanje ili bilo koja druga povreda dječjih prava, treba oduzeti roditeljsko pravo. Ne čekati tragediju, već pružiti djetetu priliku pronaći obitelj. Što je dijete manje, veći su izgledi da bude posvojeno - kaže Dijana koja je svoju priču najprije objavila na FB-u. Napominje i kako misli da roditelje ne treba nagovarati da zadrže dijete.
- U slučajevima gdje roditelj zna kako ne želi dijete, smatram da nema potrebe da ga se nagovara da ga zadrži. U mom dosjeu u Centru socijalne skrbi stoji kako su moju biološku majku nagovarali da me zadrži do zadnjeg trena, a socijalne radnice su isto potvrdile i mojoj majci kada me došla posvojiti - ističe Dijana. Dodaje kako je njezina biološka majka tijekom cijele trudnoće govorila kako ne želi dijete i da će ga dati na posvojenje.
- Ali oni su cijelu trudnoću, pa i kad je rodila, i dalje “radili” s njom ne bi li zadržala dijete. Iako je već prije mene dvoje djece dala na posvojenje i jako dobro znala što želi. Zamislite sada da ih je poslušala i zadržala dijete koje vrlo, vrlo ne želi - priča Dijana kojoj je majka već s dvije godine rekla kako ju nije rodila, ali da je ona njezino dijete. Kasnije, kako je odrastala, majka joj je objasnila što se i kako zbilo, odnosno kako su postali sretna obitelj. Djetinjstvo joj je, kaže, puno sretnih uspomena, a baka i djed su je obožavali jednako kao i posvojiteljica, odnosno jedina majka za koju Dijana zna i koju priznaje roditeljem.
- Djeca koja su usvojena rano imaju najnormalnije obitelji kao svi drugi. Kasnije dolazi do trauma, a ako dođemo mali u obitelj, nemamo psihičke posljedice. U posvojenju nema ništa humano ni senzacionalno, već je to samo proces nastanka neke obitelji - zaključila je Dijana.
Da je posvojenje u većini slučajeva najbolja opcija za djecu, govore nam brojni primjeri iz BiH i regije. Nedavno je Večernji list objavio priču o Maji Tomić Milosavljević koja je kao beba od svega nekoliko dana 1982. ostavljena u kartonskoj kutiji pred Dječji vrtić “Boško Buha” u središtu Sarajeva. Zahvaljujući Sofiji i Milošu Tomiću, koji su je posvojili sa svega nekoliko mjeseci, imala je sretno djetinjstvo u kojem ni u jednom trenutku nije posumnjala da joj oni nisu biološki roditelji. Tek kad je Miloš umro, Maja je slučajno našla fascikl u kojem su bili dokumenti o njezinu posvojenju. Tada je počela njezina potraga za biološkim roditeljima, koja i danas traje.
Biološki roditelji
Kako biološki roditelji mogu povrijediti i već odraslo dijete te pokušati manipulirati njime, pokazao je primjer Senke Buro iz Zenice, koja je doznala da je posvojena s 23 godine, i to nakon što joj se biološka majka javila preko FB-a tvrdeći kako je od nje oteta. Nakon što je poruke pokazala svojim roditeljima, priznali su joj da je zakonski posvojena, ali iz Doma za nezbrinutu djecu, i to kad je imala tri godine. Kao dokaze za to, pokazali su joj svu potrebnu dokumentaciju. Dokumentacija o njezinu posvojenju bila je uredna. Otac i majka (posvojitelji) nisu joj lagali. Sve je bilo po zakonu. Sadašnje prezime Buro nisu joj mogli pripisati dok nije napunila pet godina. Otkako su je posvojili, dvije godine su na razne načine pokušavali pronaći njezinu biološku majku kako bi joj rekli da su joj oni nova obitelj i da odobri da malena dobije njihovo prezime.
- Jer da me je tražila natrag, oni me ne bi mogli pripisati sebi i izmijeniti podatke kao što su prezime i imena roditelja. Nikada se nije odazivala ni na jedan poziv. Napunila sam pet godina i postala službeno Senka Buro. Ime nisu htjeli mijenjati jer im se sviđalo, a i ja sam se, kažu, do pete godine već bila naviknula na to ime - ispričala je Senka.
Nakon što se smirila, izgrlila roditelje koji su je odgojili, odlučila se javiti ženi koja ju je rodila. Međutim, ona je nastavila s lažima. Naime, Senka joj je rekla kako ima dokumentaciju da je zakonski posvojena, na što joj je biološka majka rekla kako joj je rečeno da je umrla kao beba. - Kad sam te rodila, otišla sam pronaći smještaj gdje ćemo ti, sestra i ja živjeti. Vratila sam se nakon mjesec dana, rekli su mi da si umrla uslijed visoke temperature - bile su riječi kojima se ova žena pravdala što 23 godine nije tražila Senku. Iako joj nije povjerovala, Senka je odlučila dati joj drugu priliku. Nakon drugog susreta biološka majka ju je izvrijeđala, a na treći dogovoreni susret nije ni došla iako ju je Senka čekala. Kasnije je doznala kako je iz bolnice došla u stan jedne majčine poznanice.
- Čuvala sam te i pazila mjesec dana. Zavoljela kao vlastito dijete. Jednog dana tvoja mama te odvela, kao, u šetnju. Kad se vratila, rekla mi je da si u bolnici. Nije mi bilo jasno zašto si u bolnici jer si se meni tako smijala i radovala svakoj mojoj riječi. Zaista sam te zavoljela kao vlastito dijete. I tako tvoja mama sutradan dođe i kaže: - Umrla mi Senka. Bože, toliko sam plakala, ali mi nije bilo jasno kako je tako zdravo i veselo dijete umrlo. Tvoja mama je od mene otišla isti dan i za dan-dva otputovala u Crnu Goru. Nakon približno godinu dana otišla sam posjetiti tvoju baku Nurku koja mi je rekla da te je Adila dala na posvojenje. Tada su mi osjećaji bili pomiješani. Bila sam sretna što si živa, ali u isto vrijeme i tužna jer, da je rekla kako te ne želi, ja bih te uzela. Ali sudbina je čudo. Živa, zdrava i sretna bila, uživaj u životu i ne tuguj za prošlosti - stoji u poruci koju je Senka dobila od osobe koja se potpisala kao Kanita. - Ta poruka mi je samo potvrdila kakva je žena koja me je rodila. Na neki način sam joj zahvalna što me je ostavila jer sam ovako odrasla uz predivne ljude koji mi ni jednim postupkom nisu dali naslutiti da sam posvojena - zaključila je Senka. •