Samo u prošloj godini iz roditeljskoga doma i odgojnih ustanova u BiH udaljilo se čak 615 djece. Jednom kada se nađu na ulici, tinejdžeri su prepušteni sami sebi, a stručnjaci upozoravaju kako u takvim situacijama postaju iznimno ranjiva skupina, piše Večernji list BiH. - Podložni su negativnom utjecaju okoline i spremni na olako upuštanje u kriminalne radnje kako bi zadovoljili osnovne životne potrebe.
Odluka na bijeg i plan
Na bijeg iz obiteljskog doma u većem broju odlučuju se djevojčice. Najčešći razlog odlaska su avanturizam, obiteljski problemi i problemi u školi. Razlozi zbog kojih djeca bježe iz odgojnih ustanova su izbjegavanje odgojne mjere, problem adaptacije i bježanje nakon dopusta zbog odbijanja povrataka, navode iz Centra za socijalnu zaštitu. Kada govorimo o djeci koja bježe iz roditeljskoga doma, djevojčice to najčešće čine zbog zaljubljenosti. Primjerice, čest je slučaj da se tinejdžerica preko društvene mreže zaljubi u nekoga iz, primjerice, Njemačke i odluči pobjeći kako bi osobu upoznala i uživo.
Riječ je o visokorizičnim situacijama na više razina. Osoba koju želi upoznati ne mora biti ona kojom se predstavlja, nego koristi lažni profil kako bi namamila djevojčice i iskoristila ih. No i bez te okolnosti, samo upuštanje u putovanje u nepoznato za dijete je velika opasnost. Dječaci koji bježe iz roditeljskoga doma to čine mahom zbog loših ocjena i straha od reakcije roditelja na poziv iz škole, a i zbog tipičnog tinejdžerskoga bunta koji je kod dječaka izražajniji nego kod djevojčica. Djeca koja su u bijegu lako su prepoznatljiva onima koji ih žele iskoristiti. Uzimaju ih “pod svoje” i onda slijede razni oblici zlostavljanja. Od prostitucije nagore. Djeci koja se nađu u takvim mučnim situacijama, jednom kada i pronađu put kući, potrebna je psihološka pomoć. - Bježanje djeteta od kuće predstavlja rizično ponašanje. Uzroci i razlozi bježanja su najčešće povezani s visokom razinom stresa i frustracija za dijete koju ono bijegom pokušava razriješiti.
Ponašanje i uloga psihologa
Bijeg može biti situacijske prirode, kada dijete reagira na određeni akutni događaj kao što je školski neuspjeh, rastava roditelja, poticaj vršnjaka, želja za avanturom i slično. Ovakvo ponašanje najčešće je odraz nezrelosti i mladenačke nepromišljenosti i ne mora nužno upućivati na duboke poremećaje u obiteljskoj dinamici ili kod djeteta. I kod ovakvog bijega važno je utvrditi uzroke i razloge, te dijete i obitelj uputiti na stručno savjetovanje kako bi se spriječili daljnji bjegovi ili eventualni razvoj poremećaja u ponašanju.
Učestali, dugotrajniji bjegovi, kao fiksirani oblik ponašanja i sklonost skitnji, predstavljaju ozbiljnu poteškoću u djetetovu životu i upućuju na potrebu za stručnom intervencijom. Ovakvo ponašanje najčešće je simptom vrlo nepovoljne obiteljske dinamike u kojoj nisu zadovoljene potrebe djeteta. Često je riječ o djeci koja su zanemarena ili zlostavljana, zaključuju psiholozi. •