Više od 10.000 šestogodišnjaka ima svoju debitnu karticu, tvrdi internetska banka Revolut. Osam posto također ima mobilni telefon, kaže grupa za istraživanje tržišta Childwise. No, je li ova odgovornost prevelika, premlada ili pametan način da pripremite svoju djecu za odgovornosti života odraslih? Stručnjakinja za odgoj i majka dvoje djece, Sue Atkins, kaže da je davanje prilike djeci da sama rade stvari ključno za njihov razvoj, ali samo ako su dovoljno stari i zreli za to, prenosi The Sun.
Dodaje: 'To gradi njihovo samopoštovanje, samopouzdanje i uči ih da svijet nije zastrašujuće mjesto. Važno je postupno uvesti neovisnost i temeljiti je na zrelosti, a ne samo na dobi. Ali, puno toga se također ovisi o tome da ih roditelji puste i ne 'drže pod staklenim zvonom'. Vjerujte im i iskoristite to kao priliku za razgovor i podučavanje'.
Kućanski poslovi: Obitelj je tim i uključivanje djece u brigu o domu dobro će im pomoći kada se jednog dana osamostale. Od druge godine života trebali biste ih naučiti pospremati igračke i pokazati im kako staviti prljavu odjeću u košaru za rublje. U četvrtoj ili petoj godini mogu pospremiti svoj krevet kada se ustanu, ali i pomoći u pranju automobila. Sa otprilike sedam godina mogu postavljati stol, spremiti namirnice iz kupovine, pa čak i usisavati uz nadzor. Kad dođu do desete godine, treba im dati priliku da povremeno očiste kupaonicu i kuhinju. Stručnjakinja dodaje: 'Pretvorite zadatke u igru ako je potrebno, ali ja nisam ljubitelj plaćanja kućanskih poslova, jer djeca moraju naučiti da je pomaganje roditeljima normalna životna odgovornost'.
Priprema doručka: S pet godina djeca mogu sama ulijevati mlijeko i žitarice u zdjelicu. Do sedme ili osme godine mogu si samostalno napraviti tost ili sendvič. Ali, u početku ove stvari moraju raditi uz nadzor kako bi im objasnili potencijalne opasnosti, poput stavljanja noža u toster. Dopustiti im da sami u potpunosti pripreme doručak može potrajati malo duže, ali morate to prihvatiti. Roditelji su ujutro često u žurbi i na kraju pomažu svojim mališanima namazati maslac na tost i obuti cipele, ali to obeshrabruje djecu.
Dobivanje džeparca: Djeca zapravo ne razumiju vrijednost novca dok ne navrše šest godina. Ali, kad krenu u školu, možete im svaki tjedan dati malo novca i potaknuti ih da štede. U ovoj dobi možete im dati i prepaid debitne kartice, ali stručnjakinja preporučuje da ipak krenete s kasicama prasicama i štednjom, kako bi mališani osjetili vrijednost novca. Nakon što djeca navrše 11 godina, banke će vam odobriti debitnu karticu povezanu s računom djeteta. Od 14. godine možete uvesti džeparac kako bi si djeca mogli kupiti nešto za jesti dok su u školi, kartu za autobus ili osnovne potrepštine, poput čarapa. Ali, budite jasni da oni moraju upravljati svojim proračunom u zamjenu za ovu slobodu i držati ga na oku.
Odlazak u trgovinu: Nekada su djecu slali da kupe cigarete i pola litre mlijeka iz trgovine na uglu za svoje roditelje, ali društvo je sada opreznije. Na primjer, u Japanu je djeci dopušteno ići sama u školu, javni prijevoz i trgovine od šeste godine. Zajednica pazi na njih, umjesto da osuđuje roditelje. Radi se o procjeni rizika i njihovoj zrelosti. Ako idu u trgovinu, pobrinite se da razumiju kako funkcionira blagajna i da imaju dovoljno novca sa sobom. Nemojte dopustiti da vam osuđivanje drugih poljulja vjeru u vas kao roditelja. Ako vaša djeca ne rade ništa opasno ili nepromišljeno, ne morate brinuti.
Samostalni odlazak u školu: Kada ćete svom djetetu dopustiti da ide samostalno do škole ovisi o njegovom zdravom razumu i ruti koju mora prijeći. Ali, ako je moguće, stručnjakinja predlaže da pokušate prije srednje škole. Planiranje je ključno i morate se unaprijed pripremiti. Postavite si važna sigurnosna pitanja, poput: Koliko su prometne ceste? Hoće li vaša djeca biti neoprezna na cesti ako razgovaraju s prijateljima? Hoće li staviti slušalice? Prošećite rutom zajedno unaprijed i ukažite na potencijalne opasnosti. Također, ne bi bilo loše da svom djetetu kupite reflektirajući prsluk kako bi bilo vidljivo na cesti. Počnite ih puštati same u školu kad su dani duži kako se ne bi vraćali ili odlazili u školu po mraku. I naravno, nikada nemojte prisiljavati nervozno dijete da hoda samo ako ono to ne želi.
Priprema toplih napitaka: Vaše vam dijete može pomoći oko pripreme čaja kada navrši sedam godina, ali ono nikada ne bi smjelo biti bez nadzora, zbog opasnosti od opekotina od kuhala za vodu, šalica i čajnika. Do desete godine bi trebali imati dovoljno samopouzdanja da to rade sami, pod uvjetom da ste ih naučili o rizicima pare i koliko dugo stvari ostaju vruće.
Dobivanje vlastitog mobitela: Pokušajte odgoditi kupnju mobitela vašem djetetu što je duže moguće. Također, nikako mu ga nemojte kupovati prije viših razreda osnovne škole, osim ako za to postoji dobar razlog. Za mlađu djecu, telefon je u suštini elektronička dadilja, ali sa sobom nosi potencijalne rizike. Kako djeca rastu, pomaže vam da ostanete u kontaktu s njima. Ali, morate imati učinkovitu strategiju za praćenje njegove upotrebe. Djeca ne bi trebala koristiti društvene mreže u ovoj dobi, a telefoni se moraju držati izvan spavaćih soba. Stvorite obiteljsku naviku u kojoj se svi ekrani gase sat vremena prije nego što odete na spavanje i ostavite ih sve na jednom mjestu.
Samostalni ostanak kod kuće: Ne postoje zakonska ograničenja u pogledu dobi u kojoj možete ostaviti dijete samo kod kuće. Ali, Sue savjetuje da pričekate dok djeca ne krenu u više razrede osnovne škole. Razgovarajte s njima o tome koliko dugo ćete biti vani, što učiniti u slučaju nužde i pravila kojih se morate pridržavati.
Putovanja vlakom ili tramvajem: Većina željezničkih kompanija ima pravila prema kojima djeca mlađa od 13 godina ne mogu putovati bez odrasle osobe. Mlađi putnici bez pratnje prijavljuju se prometnoj policiji radi njihove sigurnosti. Kada im dopustite da putuju vlakom, dužni ste osigurati da razumiju sigurnosne zahtjeve. Naučite ih da slušaju obavijesti, o tome kako se sigurno ukrcati na vlak i kamo potražiti pomoć. Potaknite ih da u početku putuju s prijateljem, ali ne s velikom grupom koja bi mogla postati neodgovorna i buntovna. Natjerajte ih da unaprijed napune svoj telefon i drže stvari u torbi, umjesto da ih pokazuju potencijalnim džeparošima.
Čuvanje braće i sestara: Delegiranje roditeljske odgovornosti djetetu zahtijeva mnogo povjerenja. Još jednom, ova se odluka zapravo svodi na njihovu razinu zrelosti i zdravog razuma. Ali, dob mlađeg djeteta također je ključni faktor. Nikako nemojte ostavljati trogodišnje dijete na brigu 14-godišnjaku jer to vjerojatno neće dobro završiti. Ali, ako mlađe dijete ima deset godina možete ga bez problema ostaviti sa starijim djetetom. Također, morate biti sigurni da se ne oslanjate na svoje dijete u vrijeme kada biste doista trebali organizirati odgovarajuću, formalnu brigu o djeci.