"Dječak davio drugog dječaka"; "Novi slučaj nasilja u školama"; "Pretučen dječak (11) u školskom toaletu"; "Djevojčice se krvnički tukle, vršnjaci navijali"; "Sedmero vršnjaka dječaka skidalo, udaralo i polijevalo dulje vrijeme"... samo su neki od ranijih naslova koji sve češće u posljednje vrijeme oslikavaju stanje u bh. školama, odnosno sve češću pojavu nasilja među vršnjacima. Nova žrtva vršnjačkoga nasilja je učenik petoga razreda osnovne škole u Sanskom Mostu. Kako pišu mediji, Policijskoj postaji Sanski Most nasilje je prijavio dječakov otac, navodeći kako je dječak tijekom nastave vrijeđan, nakon čega su mu upućene prijetnje da će biti pretučen poslije nastave, što se i dogodilo.
Verbalno i fizičko nasilje
Nakon nastave dječaka je, najprije verbalno, a zatim i fizički, napalo pet učenika. Prema pisanju medija, dječak je u strahu pobjegao iz školskog dvorišta, ali su nasilnici trčali za njim te su ga, nakon što su ga sustigli, nastavili tući. Na svu sreću, u tom trenutku jedan od prolaznika je vidio što se događa te je zaustavio nasilnike i dječak je spašen.
Ovaj sve prisutniji problem za Večernji list komentirao je specijalist traumatske psihologije dr. sc. Marko Romić.
- Mislim da mi imamo vrlo ozbiljan problem kada je to u pitanju jer mi kao zajednica, evidentno je, zakazujemo u svim segmentima funkcioniranja. Prečesto imamo drastične primjere vršnjačkog nasilja i svako malo bilježimo primjere pokušaja ubojstva ili samoubojstva djeteta. To pokazuje kako je naš sustav u potpunoj krizi i da je obitelj, koja je osnovna stanica društva, također u krizi jer djeca nasilnici dolaze, sasvim izvjesno, iz obitelji koja svoju zadaću ne obavlja onako kako treba. Jer, da jest, onda djeca nikada ne bi uradila takvo što - kazao je dr. Romić dodajući:
- U svakom slučaju, na prvo mjesto stavljam zakazivanje obiteljskog odgoja, a slijedi nedostatak odgoja u vrtićima i školama. Istodobno, djeca vide da nasilnici dobro prolaze, uglavnom ih se ne kažnjava za nasilje, ali, s druge strane, svoje ciljeve ostvaruju brže i učinkovitije - objašnjava za Vecernji.ba Romić.
- Nekada je, u moje doba, bio jak naglasak na odgojnoj komponenti, a u današnjem sustavu odgoja gotovo da i nema. Čak je i obrazovna komponenta vrlo upitna jer produciramo kadar koji nikome ne treba, i to u javnim školama, dok u privatnim školama stvaramo generacije s "papirom", a bez znanja te tako uspješno generiramo katastrofu i samouništavajući sustav.
Zato svake godine imamo nekoliko tisuća djece manje u osnovnim školama, manje studenata, prazne stotine sela… - istaknuo je navodeći kako kao zajednica apsolutno zakazujemo.
- Kada se dogodi nasilje, svi smo šokirani i potreseni. Nemamo naviku svakodnevno raspravljati o toj temi, upućivati na probleme ni praviti preventivne programe - rekao je.
Pitali smo ga i kako se zaštititi u takvoj situaciji. - Nema tu nekog posebnog rješenja. Oni koji su planirali izvršiti nasilje, strpljivo će čekati i to uraditi. Jedini način, rekao sam već, jest kvalitetan obiteljski odgoj te rad na prevenciji - zaključio je dr. Romić u razgovoru za Večernji list.
Kompletan članak čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...