Raspodjela resora mogla bi biti novi kamen spoticanja u uspostavi izvršne vlasti na državnoj razini. Neke izjave političkih lidera govore da to ipak neće biti “lakši dio posla”, piše Večernji list BiH.
Usporedba imenovanja
Bosna i Hercegovina od Daytona do danas imala je sedam mandatnih razdoblja s 12 saziva Vijeća ministara i unatoč medijskim i političkim tvrdnjama kako su pojedini narodi “pretplaćeni” na neke dužnosti, činjenice ne govore tako. Hrvatima, odnosno HDZ-u BiH, najviše se prigovara da stalno upravlja Ministarstvom financija. Međutim, već prvi ministar nadležan za ovaj resor, koji je uveden 2000. godine, bio je Srbin. Tu dužnost obnašao je Spasoje Tuševljak, a nakon njega kratko Božidar Matić te potom Anto Domazet, obojica kao hrvatski kadrovi SDP-a.
Nakon njih na toj poziciji bila je Ljerka Marić (2002. godine), ali današnja struktura Vijeća ministara postoji tek od mandatnog razdoblja 2006. - 2010. godine kada je dužnost ministra financija obnašao Dragan Vrankić (HDZ BiH). U idućem mandatu ministar financija i riznice bio je Nikola Špirić iz SNSD-a, da bi od 2015. godine, u aktualnom sazivu, Ministarstvo financija vodio Vjekoslav Bevanda (HDZ BiH).
Kada je u pitanju Ministarstvo vanjskih poslova, Hrvati su samo u prve četiri godine nakon Daytona imali ministra i bio je to Jadranko Prlić. Potom je na tu poziciju došao bošnjački predstavnik Zlatko Lagumdžija (SDP), a nakon njega Srbin Mladen Ivanić. Sven Alkalaj je kao ostali, ali ispred bošnjačkih stranaka, nominiran za šefa diplomacije 2007. godine, da bi četiri godine kasnije tu poziciju opet preuzeo Lagumdžija. Trenutačno je na tom mjestu srpski kadar Igor Crnadak.
Zanimljivo je pogledati i nacionalnu strukturu ministara u drugim resorima u protekle 23 godine, odnosno u sedam mandatnih razdoblja. BiH je u tom razdoblju na čelo vrlo važnog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa imala tri srpska, isto toliko bošnjačkih i samo jednog hrvatskog ministra. BiH je u istom razdoblju imala sedam ministara u resoru civilnih poslova koje pokriva široko područje za koje nisu zadužena druga ministarstva. Pet ministara bilo je srpske, a dva bošnjačke nacionalnosti.
Ministarstvo sigurnosti uspostavljeno je tek u mandatnom razdoblju 2006. - 2010. godine, a prvi ministar bio je Tarik Sadović (SDA). Naslijedio ga je njegov stranački kolega u to vrijeme – Sadik Ahmetović. U idućem mandatu ministar sigurnosti opet je bio Bošnjak, i to Fahrudin Radončić. U posljednjem mandatu, koji stjecajem okolnosti još traje, ministar je Srbin Dragan Mektić.
Nitko nije pretplaćen
Ministrica obrane u posljednja dva mandata je Marina Pendeš iz HDZ-a BiH, ali prije nje su na tom mjestu bili Muhamed Ibrahimović iz SDA, Zekerijah Osmić iz SDP-a, Selmo Cikotić iz SDA i Nikola Radovanović iz SDS-a. Dakle, potpuno je pogrešna tvrdnja da Hrvati od uspostave Oružanih snaga BiH vladaju Ministarstvom obrane. Kada je u pitanju resor prometa i veza, on je formalno odvojen od civilnih poslova pred kraj 2002. godine. Prvi ministar u ovom resoru bio je Srbin Branko Dokić. Nakon njega vođenje tog resora preuzeo je Hrvat Božo Lubić, a potom ostali Damir Hadžić. U mandatu koji je formalno, ali ne i stvarno okončan, ministar je bio ostali Slavko Matanović, a potom Bošnjak Ismir Jusko. Nacionalna rotacija bila je prisutna i u resoru ljudskih prava, tako da uopće ne stoji tvrdnja kako su pojedini narodi ili čak stranke “pretplaćeni” na određene dužnosti, što se uzima kao argument u pregovorima o formiranju vlasti.•