“U vremenu kada nas i prilike i situacija udaljavaju od ljudi, moramo nastojati biti bliski srcem jedni drugima. Ako smo bliski srcem, ništa nije daleko. Ne mogu nas udaljiti ni kilometri ni distance.
Ne mogu nas spriječiti da širimo dobrotu. Da smo daleko, ali i tako blizu”, samo je dio jedne od brojnih objava na Facebook stranici skupine nesebičnih ljudi u Tomislavgradu koji su prošle godine proslavili 20 godina karitativnog rada, piše Večernji list BiH.
Riječ je o udruzi “Kap ljubavi”. Uz svoga začetnika i osnivača fra Jozu Radoša Đoku, čini je još 30-ak volontera različite životne dobi i profesija. Živi su dokaz da dobro nije nestalo, a “kapljice ljubavi” odavno su preskočile općinske, županijske, državne, pa i kontinentalne granice.
“Kapljice” su djevojčicama, štićenicama sirotiša u afričkom Beninu, pronašle kumove koji su im osigurali po 460 eura za jednogodišnji život i školovanje. Njih 36 sad je zbrinuto u Domu sv. Ivana Pavla II., a svako pismo kumovima i sličice koje im ta djeca šalju neizmjerno vesele i “kapljice”, posebno fra Đoku.
Na proslavi 20. obljetnice razgovarali smo s vlč. Odilonom Singbom, osnivačem sirotišta, i u svijest su nam se duboko urezale njegove riječi: “Ako te djevojčice nemaju nikoga, to znači da se prerano udaju ili rade po tržnicama, prodaju nešto da se prehrane ili, jednostavno, postaju kućne pomoćnice kod bogataša, diplomanata itd. i onda je njima budućnost na neki način onemogućena.”
E, da bi te budućnosti bilo, brinu se “kapljice” s brojnim kumovima iz Hercegovine i Bosne, pa i šire. Da rade više nego dobar posao, ovih dana ponovno su dobili potvrdu u pismu koje su dobili od vlč. Odilona. Bilo je i osmijeha i suza koje su izazvale fotografije. Ranije smo već pisali da najveća prostorija u Domu sv. Ivana Pavla II. u Beninu (učionica) nosi naziv “Kap ljubavi”.
Na igralištu stoji ime dvaju gradova s najviše kumstava, Tomislavgrada i Širokog Brijega, a odnedavno je i volonterska kuća dobila ime “Maison des volontaires fra Jozo Radoš Đoka”. Natpis je to koji je fra Đoki ispunio srce i dušu, izazvao osmijeh i suzu u oku. Kaže kako je lijepo znati da se cijeni rad udruge “Kap ljubavi” i da u dalekoj Africi stoje natpisi koji svjedoče tome.
Vlč. Odilon živi i radi u Hrvatskoj već dugi niz godina, a svako malo “ukrade” vrijeme za posjet rodnom Beninu, obitelji i sirotištu. Tako je bilo i ovoga puta. U pismu je posebno naglasio: “Zahvaljujući kumstvima i vašim donacijama, Dom sv. Ivana Pavla II. opstaje. Da nije fra Đoke i ‘Kapi ljubavi’, iskreno ne znam koliko bi sve tamo uspijevalo, zato je ovaj natpis na volonterskoj kući ništa. Fra Đoka zaslužuje spomenik.”
Napisao je i da su djeca dobro, da rastu i uče. Od srca pozdravljaju i mole za svoje kumove i za sve koji pomažu u radu Doma i tamošnjim ljudima.•