Godinu dana pred lokalne izbore u Bosni i Hercegovini vrlo se jasno mogu ocijeniti učinci gradskih i općinskih vlasti diljem Bosne i Hercegovine, a u žarištu su svakako veliki gradovi i lokalne zajednice mješovite nacionalne strukture.
Iskustva iz proteklih nekoliko godina su različita i najbolje pokazuju kako iste stranke ili političke opcije u različitim sredinama mogu imati potpuno drugačiji pristup, ali i rezultate.
Ipak se može
Malo je tko očekivao da će Grad Mostar biti vjerojatno najpozitivniji primjer funkcioniranja lokalne vlasti. Nakon niza godina, kada su mu prišivali titulu “grada slučaja”, Mostar je nakon prošlih izbora pokazao kako može biti primjer drugima u pozitivnom smislu.
Najveće zasluge za to svakako pripadaju gradonačelniku Mariju Kordiću koji je ispunio svoje predizborno obećanje da će biti gradonačelnik cijelog grada i svih njegovih žitelja. Unatoč povremenim trzavicama i sukobima unutar Gradskog vijeća i uprave, mnogo toga je u kratkom roku pokrenuto u Mostaru.
Nažalost, zbog višegodišnjeg nepostojanja Gradske uprave u punom kapacitetu problemi su se nagomilali, od komunalnih do urbanističkih. Za njihovo rješavanje trebat će više vremena, ali važno je da postoji spremnost da ih se riješi, a to je neupitno. U turističkom smislu Mostar je bolje pozicioniran, urbanistički problemi pomaknuti su s mrtve točke, kao i izgradnja nekih kapitalnih infrastrukturnih objekata te uređenje gradskih prometnica.
Riješen je prijepor oko pročistača otpadnih voda koji je stavljen u funkciju. Sada se radi na izgradnji sustava sekundarne mreže kako bi cijeli grad bio priključen u sustav odvodnje. U Mostaru je počela i kontrola parkiranja, poboljšan je gradski prijevoz. Nastoji se oživiti Zračnu luku Mostar. Najvažnije je, ipak, da nema međunacionalnih tenzija. I nije Mostar usamljen primjer. U smislu harmonizacije međunacionalnih odnosa dobar primjer su Orašje, Žepče i neki drugi gradovi i općine gdje, uz većinski hrvatsko, živi i brojno bošnjačko stanovništvo. Dobar je i primjer Čapljine, koja je nedavno jednu gradsku ulicu nazvala po žrtvama genocida u Srebrenici, što je posebno važno manjinskom bošnjačkom narodu u tom hercegovačkom gradu. Pozitivne priče dolaze i iz Vareša, Ljubuškog, Posušja, Tešnja, lokalnih zajednica koje su same ili uz pomoć viših razina vlasti napravile odlične i golim okom vidljive rezultate na poboljšanju života svojih građana. Dovoljno je pogledati samo broj turističkih i kulturnih manifestacija u Ljubuškom ili Posušju, pa i susjednim gradovima i općinama.
Uspješna tranzicija vlasti obavljena je u Tuzli, gdje je dugogodišnjeg gradonačelnika Jasmina Imamovića zamijenio mlađi Zijad Lugavić koji također počinje mnogo značajnih projekata. Primjer su dobrog korištenja sredstava iz europskih fondova, a u turizmu tek očekuju bum, i to ne samo zahvaljujući jedinstvenom kompleksu Panonskih jezera. Iako ima nezadovoljstva u prigradskim mjesnim zajednicama koje većinski nastanjuju Hrvati, međunacionalni odnosi i politička suradnja Bošnjaka i Hrvata u Tuzli su na zadovoljavajućoj razini.
Obećanja da, rezultati ne
Nažalost, oni najveći gradovi u Bosni i Hercegovini ne daju baš dobar primjer iako se od njih očekuje da predvode neke procese. Primjerice, nazivi spornih ulica i ustanova, pa i onih koji vrijeđaju manjinske narode, nisu provedeni.
Za razliku od Mostara, koji je godinama bio na udaru kritika zbog naziva ulica i koji je uspješno skinuo to breme prošlosti, Banja Luka i Sarajevo ne rade ništa po tom pitanju. Velike nade polagale su se u mladog gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića, ali, osim populističkih istupa i svađa s gradskim parlamentom, ništa nije urađeno. Stanivuković se pokazivao otvorenim za suradnju s drugim gradovima u BiH i predstavnicima međunarodne zajednice. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, ispostavilo se da su očekivanja, poglavito manjinskih nacionalnih zajednica u najvećem gradu Republike Srpske, bila nerealna.
Slično je i sa sarajevskom gradonačelnicom Benjaminom Karić, koja mandat troši uglavnom na populističke igrokaze i prepirke na društvenim mrežama s onima koji “napadaju” Sarajevo.
Iako se ne biraju čelnici svih gradova izravno, na izborima iduće godine moći će se jasno vrednovati svačiji rezultat. Dakako, mnogo je lakše bilo ostvariti predizborna obećanja onima koji su imali stabilne većine u lokalnim parlamentima, ali ni to ne može biti izgovor za sve što nije urađeno, a trebalo je biti.