U Indiji je medicina zvanje visokog prestiža, a osim skupe školarine, veliki problem predstavlja i sam upis na fakultet s obzirom na ograničen broj mjesta. Ovo su samo neki od razloga zbog kojih se nešto više od 30 studenata iz Indije odlučilo za studiranje na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banja Luci, što se, prema njihovim riječima, ispostavilo da je bila dobra odluka s obzirom na to da su dobili i više nego što su očekivali.
Devetnaestogodišnja Fathima Asitha Rani Unnikrishnan i njezin kolega Saood Ahmed Khan za Nezavisne novine su ispričali svoja iskustva tijekom prvih mjesec dana studiranja, ali i istaknuli da su oduševljeni razinom obrazovanja koji dobivaju te posvećenosti profesora. Saood tijekom razgovora nije krio oduševljenje samim studijama te je istaknuo kako u Indiji, i da plati više novca za studiranje, ne bi dobio ovu razinu obrazovanja.
Naime, na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Banja Luci uveden je novi studijski program, tzv. medicina na engleskom jeziku, koju trenutno pohađaju 33 studenta iz Indije, a u narednom razdoblju očekuje se dolazak njih još 28 i to iz Bangledeša, Turske i opet Indije.
Pored sjajnih uvjeta za studiranje, Fathima ističe i posvećenost profesora, ali i osjećaj pripadnosti koji su osjetili od strane svojih kolega.
– Profesori ne tretiraju svoja predavanja kao posao koji moraju obaviti. Vidi se da stvarno žele prenijeti nam znanje, kazao je Saood.
Jak dojam na ove mlade ljude ostavili su i domaći studenti, koji su ih prihvatili bez trunke predrasuda, a najvažnije od svega, kako kaže Saood, nije osjetio nijedan oblik rasizma.
– Pitanje rasizma je ponekad stvar perspektive. Ako ga tražite, možete ga pronaći u svemu. Ali sustavnog oblika rasizma ovdje nema, ističe Saood.
Kako je dalje ispričao, imao je situacije da ga policija zaustavi radi legitimacije, ali kako kaže, ne krivi ih.
– Oni rade svoj posao. Ne smatram ovo kao nešto pogrešno. Žele zaštititi i vas i nas, zaključuje on.
Mlada Fathima je svjesna da oni svojom pojavom plijene pažnju, ali kako kaže, ne vrijeđa je to jer zna da se radi o radoznalosti. Na pitanje zašto su odabrali baš medicinu, kazali su gotovo isto.
Saood ističe prije svega plemenitost ovog poziva, ali kako smo shvatili, medicina za njih predstavlja nešto više i od toga.
– Kod medicine nije važno zašto si je odabrao, jer kada jednom uđeš u medicinu, nemoguće je da je ne zavoliš, kazao je Saood.
Posebnost medicine za njih leži i u težini koju ovo zvanje ima u Indiji, a to se mjeri u prestižnosti koje medicina za sobom veže.
– Dobar dio moje obitelji su liječnici. Naravno da je to utjecalo na moju odluku, kazao je Saood, dok je Fathima dodala kako se u Indiji medicina smatra zvanjem visokog prestiža te se mnogo cijeni i vrednuje.
Iako su ovi mladi ljudi tek u prvim mjesecima njihovog školovanja, već pokazuju zanimanje prema određenim granama medicine, tako je Saood rekao kako je njegova ljubav kirurgija.
– Želim biti kirurg. Ne volim titrati u mjestu i mrzim stagnaciju. Kirurgija stalno evoluira i želim napredovati zajedno s njom, ambiciozno je rekao ovaj mladić.
Fathima je, s druge strane, i dalje neodlučna, ali prema njezinoj priči vidi se da naginje ka oblasti ginekologije.
– Profesori nam često kažu da će se naše želje prema specijalizacijama mijenjati iz dana u dan, ali moram priznati da me jako fascinira ginekologija, kazala je Fathima koja je kroz priču podijelila i svoju ljubav prema bebama, što smatra da bi umnogome moglo utjecati na njenu odluku.
– Želja mi je pomoći barem jednoj majci da na ovaj svijet donese novi život, kazala je ona.
Ovi perspektivni mladi ljudi govore engleski gotovo savršeno, a još više impresionira činjenica da i srpski lagano svladavaju. Iako je medicina težak fakultet koji iziskuje svakodnevan rad, fakultet ih sprema da već kroz nekoliko godina mogu samostalno razgovarati s pacijentima. Fathima i Saood su zasad naučili osnovne pozdrave te poneku riječ, a kako kažu, stanodavac ih “tjera” da što brže nauče s obzirom na to da ne zna engleski.
– Jezik se uči pričajući s ljudima. Ovo nam dobro dođe, jer ćemo ovako brže naučiti, kazali su njih dvoje.
Naime, već na petoj godini fakulteta počinje organizirana praksa na Univerzitetskom kliničkom centru RS (UKC), kada će imati priliku, a i mogućnost sa svojim pacijentima razgovarati na jeziku koji se govori u Banja Luci.
– Najvažnije nam je da se možemo sporazumjeti s našim pacijentima, kaže Saood.
Iako im medicina “krade” slobodne vrijeme, oni se ne žale, a dalo bi se reći da su našli dobar balans između učenja i odmora.
– Družimo se s kolegama i s ljudima van fakulteta, a često su profesori baš ti koji nam predlažu gdje da idemo i što novo da probamo, kazao je Saood.
Slobodno vrijeme se često provodi uz hranu, pa smo ih, s obzirom na specifičnost indijske kuhinje, morali pitati jesu zadovoljni bh. kuhinjom.
– Hrana je fantastična. Ja obožavam meso i volim što ga ima puno, kazao je Saood dodavši kako su mu omiljeni ćevapi do te mjere da ih zna naručiti i na srpskom.
Fathima je suglasna s njim te ističe da nije izbirljiva kada je hrana u pitanju i sve joj je ukusno i fino te je kroz šalu dodala kako jede sve što Saood kupi te nekad i ne zna kako se jelo zove.
Ipak, začini koji se tradicionalno koriste u njihovoj kuhinji im malo nedostaju, a kada spreme svoja jela domaćim studentima, kažu kako oni “ne mogu izdržati”.
Kada smo ih pitali što im je “najčudnije” kod Banjolučana, uglas su kazali kako u Indiji nisu navikli piti toliko kave. Oni preferiraju ipak zdravije varijante, kao što je čaj.
Banja Luka je, prema svemu sudeći, dobro došla Fathimi i Saoodu, s obzirom na to da dolaze iz velikih i visokonaseljenih gradova te je njima u gradu na Vrbasu dosta mirno.
– Tišina je, ima prirode. Nema ništa ljepše nego kada ja kroz prozor svoje sobe mogu vidjeti drveće i brda, kazao je Saood dodavši kako mu se sviđa i to što je zagađenost zraka manja.
– Najviše volim kada dođem s predavanja, sjednem na terasu sa šoljicom kave ili čaja i uživam u svježini, kazao je Saood za Nezavisne.
Priroda, zrak i zelenilo nije jedino što im godi, jer kako su kazali, vole što je kod nas hladnije.
– Temperatura je idealna, složili su se oni, dodavši kako su naviknuti na temperature koje prelaze i 45 stupnjeva, dok je Saood na to dodao kako nije veliki ljubitelj ljeta i paklenih vrućina.
Ovi mladi ljudi su u Banja Luci tek mjesec dana, te je još rano s njima razgovarati na temu ostanka, ali kako su kazali, otvoreni su za tu ideju.
Trenutno ih se u Banja Luci školuje preko 30, a vize i prijave pristižu svaki dan. Sudeći po svemu, od ozbiljnosti edukacije koja im je osigurana, njihovih ambicija te ljubavi koju imaju prema medicini možda se neki od njih zadrže još duže. No, u svakom slučaju poslije ove generacija, studenti na razmjeni iz dalekih zemalja neće biti strana pojava za banjolučka sveučilišta.