Otići ili ostati, pitaju se mladi u BiH i sve češće se odlučuju za odlazak. Političari to, očito, još uvijek ne smatraju alarmantnim. Glavni razlog odlaska je nezaposlenost, male plaće i situacija u kojoj ne vide perspektivu. Država nema strategiju kako zaustaviti odlaske pa je sve više onih s kartom u jednom smjeru.
Više mogućnosti
Odlaze mladi koji će djecu rađati daleko od BiH, a oni koji ostaju, koliko god imali želju za djecom i obitelji, sebi to ne mogu priuštiti. U ovom začaranom krugu ipak se pojavio i jedan svijetli primjer. Dok neke sredine ne daju ni dječji doplatak, ima i onih koje daju stanove. Treće dijete u obitelji Dobojlija donijet će ne samo sreću bračnim parovima, kojima je iz gradske blagajne sufinancirana kupnja stana, nego će im omogućiti da postanu stopostotni vlasnici nekretnine, koju će moći prodati, a potom za svoju peteročlanu obitelj osigurati dom veće kvadrature. Odluku je Skupština Grada donijela godinu dana nakon usvajanja odluke da se iz proračuna za 100 bračnih parova sufinancira kupnja stana. “Dobivanjem trećeg djeteta Grad se briše iz suvlasništva i oni imaju mogućnost kada se proširi obitelj, budući da su sada stanovi od 40 do 75 m2, prometovati ga bez obveza prema Gradu, proširiti svoju stambenu jedinicu, kupiti veću. Tako da dobivanjem trećeg djeteta bračni par stječe 100-postotno vlasništvo nad stanom koji je Grad sufinancirao”, kazao je za Nezavisne Boris Jerinić, gradonačelnik Doboja. Do sada je 18 parova došlo do svoje nekretnine, a uskoro se očekuje podjela ključeva za još 21 stan. Ponuđene su im dvije mogućnosti: prva je da Grad izdvaja 70, a korisnici 30% novca, s tim da ne mogu birati zgradu, odnosno lokaciju. Druga je da biraju lokaciju i plaćaju 51%, a Grad 49. Ove mogućnosti imaju parovi mlađi od 30 godina koji su nakon 11. rujna 2019. sklopili brak, da jedan od njih najmanje tri godine ima prebivalište u Doboju, da im je prvi brak i da ne posjeduju nekretnine. U braku moraju ostati 20 godina, koliko će otplaćivati stan.
Ostati i opstati
Ova mogućnost mlade će zadržati u gradu i pridonijeti natalitetu, a bilo bi dobro da i drugi slijede ovaj primjer. “Nakon što smo se vjenčali, bili smo podstanari pet godina. U podstanarstvu nam se rodilo dijete, a najamninu smo plaćali 350 KM. Veliki izdatak koji nije dugoročno rješenje. Odlučili smo se kupiti stan, a s obzirom na to da ušteđevine nismo imali, sve smo, 100.000 KM, financirali kreditom. Godinu dana nakon useljenja rodilo nam se i drugo dijete, a s obzirom na to da nam jedna plaća ide na kredit, jako je teško. Čak razmišljamo i o odlasku u Njemačku jer jednostavno jedva preživljavamo”, kazao nam je jedan Mostarac. Na pitanje bi li željeli još djece, kazao je da bi svakako želio još jedno dijete, ali u ovakvim uvjetima to je nemoguće. Upitali smo ga što bi da mu se pruži prilika kakvu imaju Dobojlije. Njegov odgovor je: “Bez razmišljanja bih je iskoristio”.•