Ovdje je riječ o knjizi Ivice Puljića, svećenika i doktora znanosti crkvene povijesti - "Priče iz života - prijateljima u zlatnom jubileju". Davno, u prvim godinama izlaska tjednika za kulturu "Hrvatsko slovo" imao sam s ovim našim poznatim svećenikom opsežan intervju koji je obuhvaćao tri stranice spomenutog tjednika. Nešto od toga sadržaja našlo se u najnovijoj don Ivičinoj knjizi. Ova knjiga svojevrsna je biografija i bibliografija. Vrlo bogata biografija i bibliografija. Don Ivica je, prije svega, svećenik i veliki humanist, a onda i povjesničar. Napisao je i priredio brdo knjiga. Može se tvrditi da je najbolji poznavatelj prošlosti Trebinjske biskupije. Trebinjska biskupija najstarija je postojeća biskupija u Hrvata. Čitajući nisku knjiga koje je do sada objavio, izvodim jedan zaključak. Sve knjige pisane su vrlo temeljito, stručno i znanstveno, sve je potkrijepljeno mnoštvom povijesnih vrela i provjera. Ova posljednja knjiga nešto je posebno. Dok su ostale knjige građene na čvrstim povijesnim temeljima, ova knjiga prezentira sadašnjost, odnosno blisku prošlost u kojoj je autor živio i djelovao. Knjiga je pisana laganim, ležernim stilom i svatko je može razumjeti. Uz ovu knjigu može se duhovno rasti i bogatiti. Na prvu bismo rekli da sve znamo, a kako ćemo se prevariti. Čini nam se da je životom lako upravljati, ali život nas znade ugodno iznenaditi i duboko razočarati. Na tom životnom putu padamo i dižemo se. Sve je dobro ako se znademo dostojanstveno dignuti, uspraviti i tako hoditi svom konačnom cilju. Radujemo se štivu ove knjige. Je li ovo knjiga iz povijesti? Nije. Sigurno će jednom postati dragocjena povijest kada se o ovim krajevima bude pisala suhoparna povijest do nekih stotinjak godina.
Don Ivica je za spomendan Gospe Snježne - 5. kolovoza ove godine proslavio svoj zlatni jubilej, 50 godina misništva. Tom prigodom služio je svetu misu s više svećenika i brojnim pukom na Rotimlji u crkvi svetog Petra i Pavla za istim oltarom gdje je prije 50 godina bila njegova mlada misa. U čast toga jubileja objavio je spomenutu knjigu. Kako stoji u podnaslovu knjige - prijateljima u zlatnom jubileju. A kada prijateljima dijeli knjige, to je besplatno. Mislim da će oni koji je uzmu u ruke imati što za pročitati i naučiti. Za mladu misu don Ivica uzeo je geslo: "Slava Bogu milom viekom". Natpis je to iz riznice povijesnog blaga s humskih prostora. Vidjelo se odmah na početku don Ivičina svećeničkog djelovanja koja je to druga velika ljubav njegova života. Ivica Puljić rođen je u mjestu Gornji Brštanik 1948. Osnovnu školu pohađao je u Dabrici, na Brštaniku i u Crnićima. Humanističku srednju školu za odgoj klera "Ruđer Bošković" pohađao je u Dubrovniku, gdje je i maturirao nakon odsluženja vojnog roka. Bogoslovni studij polazio je na Visokoj bogoslovnoj školi u Splitu. Za svećenika je zaređen u Prenju 1973. Diplomirao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1974., gdje je i magistrirao 1986. Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 2003. obranio je doktorski rad "Katolici donje Hercegovine i istočna kriza". U moje vrijeme u školama se učilo kako je Hercegovački ustanak počeo u Nevesinju 1875. - tzv. Nevesinjska puška. Don Ivica pravi kopernikanski obrat - ustanak je izbio na Krupi 19. lipnja 1875. Don Ivica je bio prvi glavni urednik mjesečnika "Crkva na kamenu" od njegova pokretanja 1980. pa do 1985. Uređujući ovaj mjesečnik, brodio je između mnogih Scila i Haribda, ali uvijek s vjerom u Boga izlazio je kao pobjednik. Kao profesor predavao je na Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji u Dubrovniku, na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi u Sarajevu i Bolu te na Teološkom institutu u Mostaru. Kao prva velebna knjiga koju je autor priredio bila je monografija "Tisuću godina Trebinjske biskupije", Vrhbosanska visoka teološka škola, Sarajevo 1988. Time je počela plodna edicija "Humski zbornik" koju je pokrenuo autor. Redale su se knjiga do knjige, dragulj do dragulja, samo, Bože daj, da se taj niz ne zaustavi, da ga netko nastavi. Najljepši su to darovi Crkvi katoličkoj, hrvatskom narodu i znanosti.
Kada je u neumskim krajevima započeo Domovinski rat, srpski autori svojatali su Neum, muslimanski autori pisali su kako je HVO porušio sve džamije u Neumu, iako ih tu nikada nije bilo, što je i znanstveno dokazano. Na ovim hrvatskim područjima vodio se obrambeni rat za obranu prostora čija se povijest ne mjeri samo stoljećima nego i tisućljećima. Rat se vodio kako oružjem tako i knjigama. A kada se 1995. pojavila knjiga "Neum, zemlja i zavičaj Hrvata", bio je to opet kopernikanski obrat. U mnogim srednjim školama koje rade po hrvatskom planu i programu bio je to dragocjen udžbenik za povijest hrvatskoga naroda. Bili su to dani ponosa i slave. U novom društvenom sustavu poslije su se rodile mnoge devijacije i nepravde. To nikako ne smije obeshrabriti dobronamjerne ljude koji drže do svoje katoličke vjere, koji su pravi domoljubi i rodoljubi, kao i sve dobre ljude. Njima nije potrebna nikakva poduka i pouka. Kada je poduka i pouka dobronamjerna, počujmo je. Iznosim sada jednu svoju subjektivnu prosudbu. Ovu knjigu nisam čitao samo iz radoznalosti. Što sam pročitao, mnogo toga sam znao i dodatno sam učvrstio svoje mišljenje. Za neke stvari prvi put čujem. Silno me iznenađuju. Ali i silno jačaju u vjeri. Nije sve što sja zlato. Bog je sve stvorio, sve uzdržava i svime upravlja, a Sotona djeluje koliko mu Bog dopusti. Opakost komunističkog sustava u kojem je naš autor živio osjetio je već od prvog razreda pučke škole, pa onda u srednjoj školi kada UDBA školuje svoje "sjemeništarce", pa falsifikati s potpisima za predvojničku obuku i sl. Opet, neki od glavnih likova koji su bili spremni i svoj život žrtvovati za rodnu grudu, za svoj narod i njegovu slobodu doživjeli su crnu sudbinu. Tako to bar izgleda u našim ljudskim očima, ali pred Bogom će sve doći na svoje mjesto. Zato, štioče neznani, uzmi i čitaj ovu knjigu. Polako, strpljivo, pa će sve doći na svoje mjesto. •