Nedavno je Federalno ministarstvo za pitanje branitelja objavilo registar na kojemu se našlo čak 593.597 bivših pripadnika vojnih formacija, od čega se na pripadnike Hrvatskog vijeća obrane (HVO) odnosilo 195.815 branitelja. Time je ispunjen dio zahtjeva koje su postavile braniteljske udruge, no to je daleko od onoga što je stvarni život, odnosno položaj najugroženijih bivših branitelja koje su zaboravile institucije, ali čak i oni koji bi navodno o njima trebali skrbiti. Trojica nekadašnjih branitelja, pripadnika HVO-a, jedan koji živi u Mostaru nakon progona iz Kaknja, drugi koji se vratio u Slatinu te treći koji živi u Risovcu ogledni su primjer nebrige za one koji su stajali u prvim radovima obrane. Redakciji su poznata imena trojice ovih branitelja, no iz obzira prema njima i onima koji im žele pomoći ovoga puta zamolili su nas da se njihova imena ipak ne otkrivaju.
Izbačen u dva navrata
Kakanjac koji je prognan iz svog rodnog kraja bio je poznati branitelj te je prošao skoro sva ratišta, navodi nam aktivist Marinko Ljoljo. Imao je privremeni smještaj u jednome objektu u Centru II u Mostaru, iz kojega je deložiran, da bi novi smještaj bio pronađen u naselju u Rodoču. Nakon što je izbačen i iz objekta u ovome naselju, završio je doslovno na cesti. Smještaj je pronašao u jednome parku u Mostaru. Iskoristio je stari namještaj i građevinske oplate koje je mogao pronaći te ih je pokrio granjem i tu napravio privremeni smještaj. Čak i lošiji od onoga u kojemu je bio dok je kao pripadnik HVO-a bio na brojnim terenima. Drugi branitelj, koji se nakon rata vratio u mjesto Slatina kod Konjica, dobiva mjesečno 38 maraka potpore. Riječ je o branitelju koji je više puta ranjavan te mu je u tijelu čak 47 gelera. A za odlazak u mirovinu nedostaje mu nekoliko godina, a sa zavoda za zapošljavanje ne može dobivati bilo kakve naknade. U prijeratnoj kuću u koju se vratio nedostaje toalet, pa je zbog toga skupljao drva kako bi napravio poljski WC. Na kraju je, zahvaljujući pomoći - donaciji od drva, ipak napravio vanjski toalet.
Pomoći dok nije kasno
Treći branitelj, koji je također samac, živi na Risovcu koji se nalazi u sklopu Blidinja. Iznimno surova klima tijekom zimskih mjeseci njegov život čini nepodnošljivim. Za njega je među najvažnijim prioritetima osiguranje ogrjeva, no vlasti ne dopuštaju da se šuma sječe čak i u vlastitoj šumi, kaže Ljoljo. Vrlo skromno je ovaj branitelj iz Risovca uspio skupiti potrepština od kojih jako oskudno živi. Ljoljo, koji je i sam kao logoraš u Jablanici bio žrtva, pozvao je na akciju i pomoć bivšim braniteljima koji su u stanju potrebe. “Apeliram na sve udruge i institucije da pomognemo ovim ljudima jer su zaslužili, a nalaze se u iznimnom stanju potrebe. Učinimo nešto zajedno dok ne bude kasno. Neću ni spominjati posljedice za ove ljude od njihova zdravlja do loših uvjeta stanovanja, a svjedoci smo, takoreći, svakodnevnih samoubojstava branitelja stradalnika upravo zbog zaborava i ostavljenosti”, upozorio je Ljoljo. Prema podacima iz Hrvatske, više tisuća branitelja iz proteklog rata počinilo je samoubojstvo, dok stvarni podaci za branitelje iz BiH, napose Hrvatskoga vijeća obrane, nisu dostupni.