Drago Lečić iz ljubinjskog sela Žrvanj već nekoliko desetljeća hvata zmije. On je najpoznatiji i najstariji zmijolovac u Hercegovini. Poskocima Drago dolazi glave od svoje trinaeste godine. Kako to radi i zašto ih je počeo loviti, otkrio je ovih dana i za širu javnost u jednoj TV emisiji.
Hvatanje poskoka i riđovki
Tenisice i drveni štap – to je sve što je potrebno za iskusnog zmijolovca te Drago Lečić može krenuti u hvatanje poskoka i riđovki. Tu je i boca kao obvezan dio zmijolovačke opreme. - Kad je vidim, pritisnem je štapom blizu glave kako me ne bi ugrizla, zatim je uhvatim oko glave, dignem i stavim u bocu koju okačim oko vrata te nastavljam dalje, objašnjava Drago Lečić. Navodi kako ima dana kada tijekom dana ulovi čak i do deset poskoka, ali, s druge strane, ima dana kada ne ulovi ništa. Iako je bilo godina kada ih je i u veljači hvatao, ove godine hladno je vrijeme ipak zmije zadržalo u zemlji. Ovaj ljubinjski zmijolovac kaže da se poskoci love od ožujka do listopada te da ova otrovnica nikada ne napada ljude, samo se od njih brani.
- Između Velike i Male Gospe penju se na drveće. Netko kaže da je to zbog hrane, a netko da se rashlade jer je tad velika vrućina i kalendarski kraj ljeta. Priča se da poskok ugine ako navrijeme ne siđe s drveta jer ga uhvati zima, a ja sam ih gledao na drvetu i u siječnju - ističe Lečić. Iako su poskoci njegova specijalnost, hvatao je i kravosasa, neotrovnu zmiju koja naraste i više od dva metra. Drago je osamdesetih godina prošlog stoljeća ulovio u selu Orah kod Bileće jednu koja je bila duga skoro tri metra. Sjeća se kako su nekada stočari od ugriza zmije liječili stoku, osobito goveda, biljkom sprež.
- Na mjestu gdje bi se uvlačio sprež nastane izraslina koja otpadne, a stoka ostane živa. Slušao sam priču i za macinu travu, samoniklu biljku koju mačka traži kad je ugrize poskok, ali zmije teško mogu ugristi mačku - kaže on.
Strastveni zmijolovac kaže da nikada ne bi probao meso zmije, iako je gledao neke ljude kako peku meso otrovnice.
Zaradio za školske knjige
Prvu zmiju Drago je ulovio u šestom razredu.
- U Ljubinju se nalazila zadruga gdje se vršio otkup i gdje su dolazili posebni sanduci s po 200 komada zmija koji su mogli ići poštom. Pliva Zagreb i Torlak iz Beograda otkupljivali su poskoke, samo one koji su dulji od 40 centimetara - priča Lečić.
Tako je zaradio za školske knjige sebi i bratu.- Znam da sam za pola sata ulovio najviše osam poskoka, svi su bili blizu jedan drugome – u dužini od pet do šest metara - objašnjava Lečić i dodaje da poskoka najviše ima na proljeće. Drago ima i savjet za one koji se susretnu sa zmijom: - Bježi što dalje od nje. Pusti neka nekoga drugog ugrize - kaže ovaj zmijolovac. Iako je uhvatio na tisuće zmija, ugrizla ga je samo jedna. Narodna poslovica kaže da koga zmije ugrize, i guštera se boji. No, izgleda da to ne vrijedi za Dragu. Iako ga je zmija ugrizla, on i dalje hvata poskoke po hercegovačkim brdima.