O prošlosti, sadašnjosti i budućnosti duhana u Hercegovini razgovarali smo s prof. dr. sc. Markom Ivankovićem, ravnateljem Federalnog agromediteranskog zavoda Mostar.
Duhan se u Hercegovini uzgaja još od sredine 17. stoljeća. Bio je monopol čak i za vrijeme Turske (1871.), potom Austro-Ugarske i obje Jugoslavije. Postojale su otkupne stanice, ali se “usput” i švercalo. Zašto i kako su nestale otkupne duhanske stanice u zapadnoj Hercegovini?
- Nakon 132 godine organiziranoga otkupa duhana u Hercegovini, “ugasila” se i posljednja otkupna stanica u Stocu. Ipak, odgovor na to pitanje je višeslojan i nije od jučer. Već je 80-ih godina proizvodnja hercegovačkoga tipa duhana došla u laganu krizu. Tih godina tvornice duhana smanjuju udjele hercegovačkoga tipa duhana u cigaretama uz povećavanje udjela virdžinijskih tipova duhana (virdžinija i berlej). Hercegovački tip duhana je poluorijentalni tip s vlastitom aromom i dobrih organoleptičkih i pušačkih odlika. Iako je to jedini duhan u svijetu koji se može pušiti bez miješanja s drugim duhanima, tadašnja industrija u njemu nije prepoznala nikakav potencijal na kojem bi mogla izgraditi prepoznatljivu znamku cigareta od izvorne hercegovačke sorte ravnjak. Za razvitak ovakve znamke potrebna su velika ulaganja u promociju i druge marketinške aktivnosti i vrijeme. Njegova prepoznatljiva aroma, zbog koje je bio iznimno cijenjen među potrošačima, nažalost, pretvorila se u “manu” za tvornice cigareta. Hercegovački tip duhana, zbog svoje aromatične komponente, nije mogao poprimiti nikakve umjetne arome za razliku od virdžinijskih duhana. Otvaranjem tržišta u BiH i stvaranjem povoljnije poduzetničke klime od bivšega socijalističkoga sustava većina mlađe populacije okreće se drugim izdašnijim izvorima prihoda pokrećući vlastite obrte i poduzeća u kojima rade ljudi iz područja u kojima se tradicionalno uzgajao duhan. Poslijeratne prosječne otkupne cijene hercegovačkoga tipa duhana bile su 3 KM/kg, koji se uzgajao na relativno malim površinama za jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (20 - 30 tisuća strukova ili 0,50 ha do 0,75 ha, uz prosječan urod po struku od 40 grama što iznosi 800 do 1200 kg godišnje). Dakle, jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo ostvarivalo je ukupan prihod na razini 2400 - 3600 KM. Vidljivo je da duhan u poslijeratnom razdoblju više ne može ekonomski “nositi” selo i zadovoljiti minimalne životne potrebe stanovništva u ruralnim područjima. Nakon rata u BiH tranzicijske vlasti nisu se snašle i reagirale na odgovarajući način kada je u pitanju proizvodnja izvornih sorti hercegovačkoga tipa duhana. Ovo je tema za ozbiljan znanstveno-stručni skup o temi “Hercegovački duhan - jučer, danas i sutra?”. Gdje bismo trebali odgovoriti na postavljeno pitanje i osvijetliti ovu problematiku sa svih strana. Nadam se da ćemo smoći snage i organizirati takav znanstveni skup.
Cijeli intervju čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista BiH...