U franjevačkom samostanu u župi sv. Marka evanđelista na Plehanu u Bosanskoj Posavini, nekoć moćnoj i bogatoj, danas opustošenoj jer nema Hrvata, a naši političari nisu se ni zauzeli da ih ima i da se vrate iako su u ratu protjerani, jučer su svečanim misnim slavljem Te Deum (Tebe Boga hvalimo) završile duhovne vježbe za svećenike i redovnike. Započele su u nedjelju zazivom Duha Svetoga, piše Večernji list BiH.
Istaknuta molitva
Na duhovnim vježbama ove se godine okupilo 20 svećenika i redovnika, među kojima 13 franjevaca Plehanskog distrikta: plehanski gvardijan fra Anto Tomas, derventski dekan fra Ivan Marić te fra Mirko Filipović, fra Mladen Jozić, fra Anto Zrakić, fra Jozo Puškarić, fra Franjo Dalibor Stjepanović, fra Jozo Grgić, fra Ivan Ćurić, fra Blažen Lipovac, fra Velimir Zirdum, fra Ilija Jerković, fra Zlatko Matanović, zatim vlč. Mato Matasović, vlč. Davor Tomić; župnik u Tesliću vlč. Ivan Ravlić te svećenik u mirovini vlč. Pavo Brajnović i grkokatolički svećenik u Derventi vlč. Franjo Sitnik. Tema je bila "I ustanovi dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle". Predvoditelj duhovnih vježbi je fra Josip Ikić, profesor Franjevačke klasične gimnazije u Visokom, odgojitelj sjemeništaraca i misionar milosrđa. U svojim nagovorima fra Josip je na početku objasnio Isusovu nakanu ustanove dvanaestorice i njihovih nasljednika - svećenika. U prvi plan istaknuo je molitvu - da budu s Njim u molitvi te posvijestio kako je šutnja preduvjet plodonosne evangelizacije; zatim liječenje duša i izgonjenje zloduha.
- Duhovne vježbe prigoda su da se intenzivnije družimo s Kristom i Njegovom riječi, a i sami sa sobom, sa svojom nutrinom razmišljanjem, razmatranjem, molitvom i šutnjom - naglasio je fra Josip.
Voditelj je u svome nagovoru objasnio kakve trajne osobine treba imati svećenik kao Kristov učenik te uputio na ljubav prema svojem Učitelju: da je osobno susreo Krista kako bi o tome mogao svjedočiti, da treba biti ispunjen Duhom Svetim kako bi ga mogao posredovati drugima te da je učenik razlučivanja, raspoznavanja Božjega glasa, Božje volje. Nadalje je objasnio kako steći te temeljne osobine. - Moramo biti svjesni da je naš apostolski poziv i zvanje, prije svega, čisti Božji dar, koji ne možemo zaslužiti, ali možemo učiti kako dobiti te darove od Gospodina. Možemo ih stalno i žarko željeti i stalno za njih moliti. Bog svoga Duha Svetoga uglavnom daje ljudima velikih želja. Zato smo pozvani ustrajno, prosidbeno moliti da primimo darove i snagu Duha Svetoga. Također je prikladno moliti i Mariju kazao je, između ostaloga, predvoditelj Ikić. Molitva treba biti i prošnja koja prosi od Boga da mu (joj) udijeli. Svatko tko traži prima i nalazi. Svaka je molitva, zapravo, prosidbena jer od Boga tražimo i prosimo ili preko svetaca tražimo da nam od Boga, Isusa i Blažene Djevice Marije nešto isprose svojim zagovorom. Prošnja nas uči da smo potpuno ovisni o Bogu, da se posve pouzdajemo u Njega. Bog se želi podvrgnuti moći molitve, ide čak dotle da se čini kako on treba našu molitvu da bi Njegova božanska moć djelovala. Uzdajući se u Boga ne smijemo zapustiti prosidbenu molitvu. Pomoću trajne prosidbene molitve doživljavamo Božje djelovanje da smo ovisni o Bogu. Kršćanin je duboko uvjeren da sve što čovjek čini ima istinitog, dobrog i lijepog dar je Božji. Samo s dubokom vjerom Isus čini čudesa i ozdravlja sve koji to zatraže. Nama su danas važni drugi uzroci, tako da Bog, prvotni uzrok svega, ne igra posebnu ulogu u našem životu, to je i razlog što danas čuda nema ili ih je sve manje. Preduvjet djelotvorne molitve je oproštenje, da molitva bude učinkovita i korisna treba opraštati. Kako oprostiti pomoću molitve? Moliti trebamo za dobrobit ljudi koje ne volimo, blagoslivljati one koji nas vrijeđaju, koji nas progone. Imaju tri opasnosti u koje možemo pasti kad je riječ o našem odnosu prema grijehu i kajanju za grijeh. To su: ne htjeti sebi oprostiti, prevelik (neurotičan) strah od Boga i doživjeti Krista kao zahtjev (a ne kao dar). Zato trebamo Krista upoznati, a to znači susresti se s njime. Jedno je znati nešto o nekome, a drugo je poznavati ga, što je kudikamo važnije. Mnoge ljude znamo, ali ih dovoljno ne poznajemo. Poznavanje osobe moguće je samo ako smo se osobno susreli s njome. Stoga treba moliti za milost da osobno upoznamo Krista. Sv. Pavao to poznavanje smatra tolikim blagom da je za nj bio spreman zamijeniti sve na svijetu. Izrekao je dirljive riječi: "Ali sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednosti za me zbog Krista. Radi Njega sve sam žrtvovao i sve držim blatom, da Krista dobijem i da budem s njime". I svećenici se često rasplinu za zemaljskim, ali tako malo znaju o Kristu. Oni jednostavno nemaju vremena za to i teško je očekivati da će oduševljeno prenositi drugima ono što sami nisu naučili. Poznavanje Krista je čisto Božji dar, to nije nikakva refleksija i mudrovanje. Toliki su tijekom povijesti dali prednost Kristu u odnosu na zemaljske stvarnosti i prolaznosti.
Obogatile pastoralni rad
Sudionici duhovnih vježbi posjetili su i grkotatoličku župu u Derventi. U znak zajedništva i pomoći ovoj maloj grkokatoličkoj župi svećenici su darovali svoje novčane priloge. Ove duhovne vježbe doista su osvježenje i obogaćenje za naš daljnji pastoralni rad, a obogatili su nas i susret te zajedništvo među svećenicima.