Hrabre heroine iz tri posavske općine, njih oko 150 neopterećene lokalnim i inim granicama, spaja zajednička borba protiv opake bolesti raka dojke. Statistika im ne ide u prilog jer za devet godina, koliko postoji Udruga oboljelih žena od raka dojke “Narcisa” Orašje, ugasio se život čak 17 žena, piše Večernji list BiH.
Upozoravaju javnost
Ustrajnim radom i edukativnim radionicama upozoravaju stoga javnost na potrebu ultrazvučnog pregleda koji doslovno spašava život, jer rak dojke, poručuju, više nije neizlječiva bolest. Ekipa Večernjeg lista slušala je neke od problema s kojima se susreću. Unatoč svemu, s osmjehom i s puno optimizma i želje za životom, bore se za svaki novi dan koji daruju svojoj obitelji, bližnjima, zajednici. Donosimo vam nekoliko njihovih životnih priča jer, kažu, ne srame se više pričati o svojoj borbi s rakom dojke jer možda takvom pričom potaknemo bar jednu ženu na pregled, a time joj možda spasimo i život. Katica Živković iz Donje Mahale živi s bolešću raka dojke. To joj nije umanjilo optimizam, vjeru u život i pozitivnu energiju. O bolesti priča bez ustručavanja, vedro i optimistično. - Moja mama je imala istu bolest pa sam je na neki način očekivala i prihvatila, Dva dana sam plakala, a kada sam vidjela da od toga nema ništa, raščistila sam sama sa sobom, što je najvažnije, i krenula dalje. Teško je, ali muž mi je najveća potpora, kao i cijela obitelj i bez njih ne bih uspjela u ovome. To je jako važno jer ne možeš zračiti pozitivnom energijom ako u obitelji imaš problem, kaže nam Katica. Predsjednica Udruge “Narcisa” Orašje Valentina Halilović prošla je sličan put kao i njezine prijateljice, od slučajnog odlaska na pregled koji joj je spasio život. Sada želi svoje iskustvo dijeliti s drugima.
Rak dojke nije neizlječiv
Profesorica na Poljoprivrednom fakultetu, majka, supruga i uz sve to i dopredsjednica Udruge žena liječenih od karcinoma dojke “Mamae” iz Osijeka dr. sc. Ljubica Ranogajec otkriva nam svoju životnu priču: - Moja je dijagnoza bila jako loša, prognoza još gora. Dali su mi maksimalno pet godina, a evo, od operacije je proteklo 15 godina. Moj primjer govori da se sve može, ali uz puno strpljenja, uz potporu obitelji, prijatelja i okoline. Kada god se čovjek suoči s teškom situacijom bez te vrste potpore, medicina je, pa gotovo nemoćna. Nikada se ne smijete prepustiti, nikada predati, jer uvijek postoji nada. Vrlo je važno da žena u trenutku kada sazna dijagnozu bude iskrena sa sobom, svojim bližnjima, da kaže što se događa. U mnogim situacijama ova se bolest skriva od javnosti, obitelji i prijatelja, što nije dobro. Kada se žena suoči s tom dijagnozom treba svu hrabrost i pomoć ovoga svijeta kako bi prebrodila bolest, a mi svi u ovim udrugama dokaz smo da se to može, kazala nam je prof. Ranogajec.•