Samo tri dana prije pokretanja vojne operacije "Ljeto '95." potpisan je Splitski sporazum između predsjednika Franje Tuđmana i bošnjačkog čelnika Alije Izetbegovića kojim je dan dodatni poticaj kako bi se okončao rat u Hrvatskoj i BiH. "Ljeto" se događa samo dva tjedna nakon masakra koji su izvele srpske snage na području zaštićenih UN-ovih zona Srebrenice i Žepe te novih žestokih pritisaka srpskih snaga iz Krajine te BiH na bihaćku enklavu, koja je doslovno bila pred padom.
U takvim okolnostima, i brže nego što se prvotno planiralo, počela je nova vojna operacija hrvatskih snaga sastavljenih od postrojbi Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane. Cilj je bio zauzeti Glamoč, a potom i Grahovo, čime se Knin kako centar pobune u Hrvatskoj doveo u potpuno okruženje. Prvi smjer napada išao je od planine Šator prema Glamoču, gdje je bio angažiran najveći broj postrojbi Hrvatskoga vijeća obrane uz pridodane specijalne postrojbe Hrvatske vojske.
24.000 vojnika HVO-a i HV-a
Na drugom pravcu su pak bile angažirane postrojbe Hrvatske vojske, a cilj je, uz Grahovo, osvojiti prijevoj Derale. Hrvatskim snagama zauzimanje Grahova i Glamoča olakšavala je činjenica da je dio postrojba srpskih snaga bio raspoređen u okolici Bihaća. Legendarni hrvatski general koji je ratovao u Hrvatskoj, ali i BiH izvješćuje predsjednika Tuđmana da vojska neće moći izdržati još jednu zimu na Dinari.
Nakon toga pada odluka o Ljetu, a detalji operacije usuglašavaju se u obiteljskoj kući ministra obrane Gojka Šuška u Širokom Brijegu. Bosansko Grahovo i Glamoč branile su postrojbe iz sastava 2. krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske. Međutim, zbog značajnijeg angažmana na osvajanju Bihaća srpska obrana Bosanskog Grahova i Glamoča bila je slaba, a činili su je neiskusni vojnici, Srbi iz Hrvatske ili Bosne i Hercegovine koji su ranije izbjegli u Srbiju, gdje su mobilizirani i vraćeni na ratište.
Opskrba ovih malobrojnih snaga bila je iznimno loša; topništvo na Šatoru ostalo je bez streljiva, a oskudijevalo se gorivom, pa čak i hranom. Tada je angažirano približno 24.000 vojnika. Od toga je bilo 12.500 pripadnika Hrvatske vojske, a 11.500 pripadnika iz Hrvatskog vijeća obrane.
Snage Hrvatskoga vijeća obrane uključene u operaciju bile su 1., 2. i 3. gardijska brigada HVO-a, Specijalne postrojbe MUP-a Hrvatske Republike Herceg Bosne, 60. gardijska bojna HVO-a, Specijalna policija Herceg Bosne, zatim Postrojba posebne namjene "Gavran 2", 96. domobranska pukovnija HVO "Bobovac" Vareš - Višnjići, PPN "Ludvig Pavlović" te Topničko-raketni puk HVO-a. U ovoj operaciji iz Hrvatske vojske sudjelovali su pripadnici 1., 4., 7. i 9. gardijske brigade, 6. domobranska pukovnija Split, 142. brigada, 113. brigada, 114. brigada, Inženjerijska bojna HV-a i Gardijska bojna "Kumovi".
Iako su se srpske snage pokušale pregrupirati i zaustaviti napredovanje hrvatskih snaga, to ipak nije pomoglo. Čak su prekinule sve napadne akcije prema postrojbama bošnjačkih snaga i HVO-a na okruženom području Bihaća. No, bilo je očito kasno jer ništa više nije moglo zaustaviti prodor HVO-a i Hrvatske vojske u dva smjera.
Uvod u Oluju
Nakon petodnevnih operacija zaključen je osmomjesečni niz vojnih akcija koje su osigurale uvjete za uspješno izvođenje Oluje. Oslobođeno je područje ukupne površine 1600 četvornih kilometara, uključujući gradove Bosansko Grahovo i Glamoč. Zauzimanjem Bosanskog Grahova hrvatske snage izbile su na prilaze Kninu i presjekle jedinu komunikaciju koja iz Knina preko Drvara vodi prema Banjoj Luci.
Vojska Republike Srpske odbačena je dublje u BiH, a Knin i cjelokupno područje Dalmacije pod okupacijom srpskih snaga gube najvažniju prometnicu i dolaze u poluokruženje. Na jučerašnji dan na području Krajine proglašeno je stanje ratne opasnosti te je naložena potpuna mobilizacija.
No, pokazat će se da je sve to bilo uzaludno. Udar s leđa, odnosno zapada s područja Bosne, bio je iznenađenje za čelnike Republike Srpske Krajine jer su cijelo vrijeme utvrđivali i jačali položaje prema Splitu odnosno Zadru. Nakon operacije Ljeta vodstvu srpske pokrajine u Hrvatskoj je postalo jasno da su izgubili presudnu bitku, a time i rat u Hrvatskoj. Dodatno su poticani strah i panika među srpskim pobunjenicama. Već 29. srpnja počinje masovni bijeg civila, ali i vojnika s područja Krajine prema BiH i dalje prema Srbiji jer su bili svjesni da se Krajina više ne može očuvati.