Dr. Bing Yang profesor je na Odsjeku za biljne znanosti na Sveučilištu Missouri - Columbia te član i glavni istraživač u Donald Danforth Plant Science Center u St. Louisu. Doktorirao je patologiju biljaka na Državnom sveučilištu u Kansasu. Yangova istraživačka područja uključuju razvoj i primjenu kompleta alata za uređivanje gena za osnovno razumijevanje biologije bolesti usjeva, kao i za genetski inženjering biljnih usjeva s poboljšanim osobinama. Konkretno, njegova skupina razvila je skup alata za visoko učinkovito uređivanje genoma u usjevima kao što su riža, kukuruz, pšenica, sirak i soja. Njegovo istraživanje također se fokusira na osnovno razumijevanje osjetljivosti/otpornosti biljke domaćina na bakterijsku infekciju i korištenje alata za uređivanje genoma za stvaranje sorti riže otporne na bolesti. Veleposlanstvo SAD-a ugostilo je uglednog stručnjaka za biotehnologiju dr. Binga Yanga sa Sveučilišta Missouri koji je vodio radionicu o tehnologiji uređivanja genoma na Institutu za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Univerziteta u Sarajevu. Američkom stručnjaku i istraživačima s Univerzitetu u Sarajevu pridružili su se kolege s Univerziteta Baku iz Azerbejdžana. Radionicu je financijski podržao američki State Department, a provedbu programa omogućilo je Ministarstvo poljoprivrede Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Udruga genetičara u Bosni i Hercegovini. Cilj radionice je podizanje svijesti o tome kako bi moderna biotehnologija mogla dovesti do značajnog napretka u poljoprivredi i poboljšanja proizvodnje hrane u uvjetima klimatskih promjena.
Za Večernji list profesor Yang govori o mogućnostima moderne biotehnologije koja bi mogla dovesti do značajnog napretka u poljoprivredi i poboljšanja proizvodnje hrane u uvjetima klimatskih promjena. To je osobito važno u kontekstu sve izraženijih klimatskih promjena koje traže prilagođavanje poljoprivredne proizvodnje.
VEČERNJI LIST: Pitanje uzgoja hrane osobito je važno u ovome vremenu. Možete li predstaviti fokus svojega istraživanja?
- Dolazim sa Sveučilišta Missouri - Columbia te sam glavni istraživač u Donald Danforth Plant Science Center u St. Louisu. Radim na uređenju genoma, točnije na jednoj široj oblasti genetičkog inženjerstva i kroz tehniku uređenja genoma istražujemo biologiju biljaka, posebno poljoprivrednih usjeva.
Pozvan sam od strane Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB) Univerziteta u Sarajevu da održim radionicu, a također pokušao sam iskoristiti priliku da se povežem s ljudima iz ovoga polja, a posebice iz polja tehnike koja se primjenjuju na poljoprivredne usjeve. Samu radionicu financirao je poljoprivredni odjel Veleposlanstva SAD-a.
VEČERNJI LIST: Na koji točno način uređenje genoma doprinosi poljoprivrednoj proizvodnji? Popravlja li to kvalitetu namirnica ili utječe na način kako će ta namirnica rasti? Ima li posljedica za zdravlje?
- Ova tehnika uređenja genoma prvenstveno se koristi za razumijevanje biologije i genetike biljaka. Znači, prvi aspekt korištenja ove tehnike tiče se načina na koji, kroz nasljednu osnovu, biljke reguliraju određene osobine, s fokusom na poljoprivredne usjeve. Kada je riječ o samoj primjeni tehnike na unaprjeđenje poljoprivrede proizvodnje i usjeva, ova tehnika ide u koordinaciji s klasičnim, odnosno tradicionalnim oplemenjivanjem križanjem različitih biljaka. Ova tehnika omogućuje da se tradicionalne metode ubrzaju. Glavni je nedostatak ove tehnologije, kako ona komplementira postojeće pristupe u oplemenjivanju, što je relativno neistražena i zahtijeva velika ulaganja da bi se produbilo znanje učinaka pojedinih procesa koji se koriste. S obzirom na to da je nova tehnika, treba raditi na podizanju svijesti kod stručne javnosti, ali i općenito kod javnosti u pogledu specifičnosti kako ne bi došlo do dezinformacija. Prvenstveno se bavim stvaranjem otpornosti kod biljaka na biljne bolesti. Ali sam dijapazon primjene je širok te se tehnika može i koristiti za stvaranje otpornosti na sušu, otpornosti na toplotni stres, ali i poboljšanje nutritivnih karakteristika usjeva, u smislu primjerice boljeg aminokiselinskog sastava kod usjeva koji su izvor proteina. Sam produkt primjene tehnike ovisi o genu koji ciljate. Trenutačno ne postoji ni jedan slučaj gdje ovako poboljšan usjev škodi zdravlju. Treba uzeti u obzir da je ovo nova i komercijalna tehnika i treba postaviti dobar regulatorni okvir. Istodobno, ovo je tehnika koja može biti potencijalno skupa za stvaranje novog sortimenta.
VEČERNJI LIST: Koliko je u vremenu brzih klimatskih promjena koje svi osjećamo važno imati na raspolaganju nove tehnike i tehnologije koje će poboljšati otpornost usjeva i bolju zaštitu poljoprivredne proizvodnje?
- Ovo je vrlo važno pitanje s obzirom na to da svi vidimo učinke globalnih klimatskih promjena. Nužno je da sami prilagodimo proizvodnju te stvorimo kultivare koji će biti prilagođeni za proizvodnju u takvim uvjetima. Ova nova tehnika ili skup tehnika omogućuje da se oplemenjivanje, tj. stvaranje novih sorti koje su prilagođene novonastalim uvjetima značajno ubrza. Prvi aspekt uređenja genoma radi na principu da vi vidite kako su povezani geni s osobinama, kako geni mogu pružiti osobine koje su korisne za biljku u borbi protiv negativnih učinaka koje nose globalne klimatske promjene. Isto tako ovo vam daje tehnike i alate za stvaranje novih sorti, novog sortimenata koji se može uzgajati u uvjetima koji nisu najpodobniji.
VEČERNJI LIST: Jedan od fokusa je otpornost. Znači li to da će biti moguće proizvoditi bez korištenja herbicida i insekticida? O kakvim usjevima točno govorimo?
- To je krajnji cilj, razviti kultivar u kombinaciji novih tehnika i klasičnog oplemenjivanja koji će prirodno moći boriti se protiv svih izazova u poljoprivredi, u konkretnom slučaju protiv bolesti i štetočina. Ako se prirodno sa svojim mehanizmima nauče ili razviju kultivar koji se može boriti protiv bolesti, te će se osobine naslijediti kod potomaka tako da će se i oni moći boriti protiv istih bolesti i insekata. Time će se smanjiti ili potencijalno isključiti potreba za primjenom kemije. Konkretan primjer koji je urađen je na pšenici koja je otporna na jedan tip gljivičnog oboljenja koji je jako zastupljen u proizvodnji. Možete tehniku primijeniti na bilo koji poljoprivredni usjev.
Ne može se apsolutno reći da je sve 100 posto sigurno ili da je 100 posto nesigurno u pogledu utjecaja na zdravlje i okoliš, to je nešto što se za svaki proizvod mora zasebno ispitati i uspostaviti odgovarajući zakonski okvir kroz koji onda postoje procedure koje se koriste za ispitivanje potencijalnog rizika. Ono što je važno jest da procjena bude bazirana na znanosti i istraživanju, konkretnom eksperimentu.
VEČERNJI LIST: Hoće li ova eksperimentalna metoda naići na otpor javnosti? Kolika je korist od novih metoda u pogledu proizvodnje?
- Treba razlučiti između genetički modificiranih organizama koji se zasnivaju na nečemu što se zovu transgeni, tj. ubacivanje gena iz drugog izvora u genom nekog usjeva i ove tehnike. Ova tehnika se ne zasniva na tome, ovo je potpuno druga tehnika koja predstavlja ubrzavanje onoga što smo smatrali tradicionalnim pristupom oplemenjivanja i stvaranja novih sorti. Dakle, ne podrazumijeva ubacivanje gena iz jednog u drugi usjev. Uređenje genoma ne razlikuje se značajno od nečega što se zove mutacijsko oplemenjivanje, a što se tradicionalno koristi za stvaranje novih sorti. Komercijalni benefit od ove tehnike, a koji vežemo za unaprjeđenje otpornosti nekog kultivara, ovisi o tome koliko ta vrsta, usjev ili kultivar ima gubitke uslijed pojedinačnih bolesti i kukaca.
VEČERNJI LIST: Kolika je važnost uređenja zakonskog okvira?
- U SAD-u već postoji zakonski okvir koji regulira ovo kao i smjernice koje onda kompanije koje se bave razvojem usjeva trebaju pratiti. Kada je riječ o BiH, mislim da je bila dobra ideja stupiti u kontakt s državama koje već imaju razvijen okvir sa smjernicama. •