U siječnju je u hrvatskim medijima odjeknula iznenađujuća vijest da je hrvatska liječnica, točnije njegovateljica starih i nemoćnih u domovima, danas kotačić u zahuktalom ratnom stroju Vladimira Putina. Ekskluzivno smo razgovarali s njezinom kćeri Kristinom, koju je napustila dok je još uvijek bila u rodilištu.
- Tek nedavno sam doznala da moja majka Mirela Jakupanec u Ukrajini, točnije u Donjecku gdje još uvijek traje rat, liječi ruske vojnike. Ostala sam šokirana kada sam doznala i to da joj je Vladimir Putin dao rusko državljanstvo, da je Rusi slave kao heroinu te da su o njoj čak snimili i dokumentarni film. Malo je reći da sam bila ljuta kada sam sve to vidjela jer je ona ta koja je mene ostavila u rodilištu kao bebu. Ja joj nisam jedino dijete, ima još dvije kćeri s dva različita partnera koje je također napustila - priča za Večernji list Koprivničanka sa splitskom adresom, komercijalistica Kristina De Conti, koja ima, malo je reći nesvakidašnju životnu priču.
Na snimkama koje su početkom godine osvanule u hrvatskim medijima, vidljivo je kako njezina majka Mirela Jakupanec nosi majicu sa slovom Z, znakom podržavatelja ruske agresije na Ukrajinu, a u nekim kadrovima nosi i dijelove vojne ruske uniforme. U dokumentarcu koji se emitirao još 2022., Mirela nije skrivala proruske stavove. Jedna je od četrdesetak stranih državljana kojoj je Putin dodijelio rusko državljanstvo. Ruski su mediji svojevremeno pisali, uključujući i službenu novinsku agenciju Tass o Mireli kao "hrvatskoj liječnici zaposlenoj u zoni specijalne vojne operacije", baš onako kako Rusi nazivaju vojnu agresiju na Ukrajinu.
Osim toga, naveli su i da Jakupanec živi u ukrajinskom gradu Donjecku kojeg separatisti kontroliraju od 2014. godine. Mirela je u kameru govorila ruski te rekla da je u svome medicinskom radu "vlastitim očima svjedočila zvjerstvima razbojnika Zelenskog". - Ove rane koje mi tamo previjamo zacijelit će. Ali mentalna rane i mentalna trauma nikada neće zacijeliti - kazala je Mirela u dokumentarcu objavljenom u listopadu 2022.
- Vaša majka spominje mentalne rane i traume. A hoće li vaše mentalne rane i traume zacijeliti? - upitali smo Kristinu nakon fotografiranja za ovaj intervju, a ona se prisjetila i kako je izgledalo njezino djetinjstvo te kada je prvi put upoznala svoju majku.
- Moje rane su zacijelile, ali uvijek osjetim neki unutarnji nemir kada govorim o ovoj temi. Inače, rođena sam u prosincu 1996. u Koprivnici. Moja majka me napustila čim me rodila, a ja sam dospjela u ruke svome ocu Adolfu De Contiju. Rekla mu je ako ne dođe po mene u rodilište da će me dati sirotištu i samo je pobjegla. Otac je došao po mene u društvu mojeg krsnog kuma i od tada pa sve do desete godine živjela sam s ocem. U međuvremenu dogodili su se i neki obiteljski problemi, a otac je postao sklon alkoholu. Ponovno se oženio, a s tom drugom ženom dobio je sina i kćer. Zbog svih problema i događaja u obitelji, završila sam u domu za nezbrinutu djecu u Koprivnici jer je moj otac bio neko vrijeme u zatvoru. Ubrzo je došla i najgora vijest u mojem životu, da je moj otac preminuo. Sve do moje 18. godine tajili su stvarni uzrok smrti mog oca. Govorili su da je preminuo od srčanog udara u 37. godini, a na kraju su mi priznali kako se predozirao tabletama. Majku sam prvi put upoznala na njegovom sprovodu 2009., došla mi je iza leđa i rekla da je moja majka. To je prvi i posljednji put da sam ju vidjela. Još dok nisam završila u domu, znala me nekada čuvati njezina majka, baka Nada, a koju bih znala pitati: "Gdje je moja mama? A zašto mene moja mama ne želi?" Ona bi mi odgovorila da je otišla u Švicarsku i da mene jednostavno ne želi - prisjeća se sa suzama u očima Kristina kojoj, između ostalog, nije jasno majčino licemjerje.
- Moja majka liječi ruske vojnike, a to što je mene i moje dvije sestre, koje nikada nisam upoznala, napustila, što ćemo s tim? U Rusiji je slave, a ne znaju tko je ona zapravo - dodaje iskreno 27-godišnjakinja koja je dobila veliku podršku prijatelja da javno progovori o ovoj bolnoj temi.
- Nakon smrti oca počela sam pokazivati neka destruktivna ponašanja. Odbijala sam ići u školu i bila sam jako problematična. Iz ovog kuta gledanja mislim da je takvo ponašanje bilo i očekivano od djevojčice koja je ostala potpuno sama. Otac joj je preminuo, a majka ju je napustila i nije željela imati nikakav kontakt s njom. Tada sam već bila u domu u Koprivnici, a na kraju sam premještena u ženski popravni dom u Splitu. Mislim da je bolje to što sam odrasla u drugom gradu jer me u Koprivnici sve podsjećalo na tatu - objašnjava te otkriva kako joj je bilo odrasti u domu.
- Odrastanje u popravnom domu nije baš onako kako se prikazuje u filmovima i serijama. Ondje nema zanemarivanja djece, maltretiranja i nasilja. Osim možda malo međusobno, ali to su sve klinački problemi. Bila bih stvarno loša osoba kada bih rekla nešto protiv odgajateljica... S curama s kojima sam odrasla ostala sam i danas u kontaktu. Istina jest da je jako teško odrasti bez roditeljske ljubavi, zaštite i pomoći. Da nije bilo mojih odgajateljica, ne znam kakva bi ja na kraju "ispala", njima sam baš zahvalna - istaknula je komercijalistica koja inače radi u jednom splitskom restoranu u staroj gradskoj jezgri.
- Prije godinu i pol bila sam u Koprivnici kod rodbine, a s kojima sam u jako dobrim odnosima. Oni su me inače pronašli preko Facebooka jer im Mirela nije željela reći ništa o meni. Kada smo se vidjeli, rekli su mi kako je moja majka otišla u Ukrajinu, no nisam znala da je otišla liječiti ruske vojnike. Mirela je rođena katolkinja, a dva puta je mijenjala vjeru. Prvo je prešla na islam, a poslije i na pravoslavlje. Prije nego je otišla u Ukrajinu radila je u Koprivnici kao njegovateljica. Liječila je jednog gospodina koji je inače po struci bio doktor. Ranije je živjela s mojom bakom Nadom i ujkom. Nisam željela doznavati detalje o njoj preko obitelji niti trošiti energiju na takvu osobu, ali eto, na kraju je ipak tako ispalo - kaže i dodaje: - Mirela ima moje poštovanje jedino zato što me rodila, mogla je postupiti i drugačije - nadovezuje se Kristina dok sjedimo na terasi hotela u Splitu.
- Samo želim da se do kraja zna istina o mojoj majci. Otac je za mene bio i mama i tata, najdivnija osoba na svijetu. Sjećam se, jedne večeri kao djevojčica nisam mogla zaspati i otac se probudio i pitao me što radim pokraj prozora. Rekla sam mu da razmišljam o mami, pozvao me da dođem kod njega. Došla sam i pitala ga kakvu moja mama ima ruku. Svoj je dlan prislonio na moj, rekao da ima ruku istu kao i ja te je počeo plakati. Sjećam se kao da je bilo jučer, znam da mu je ona jako nedostajala - kroz plač za Večernji list priča Kristina, a takva životna situacija oblikovala ju je u osobu kakva je danas - ponosna i prkosna.
Naglasila je i kako ima veliku želju upoznati svoje sestre za koje se nada da će se prepoznati u ovom tekstu i javiti joj se. - Voljela bih stupiti u kontakt sa svojim sestrama, o kojima ne znam baš ništa, osim da je jedna starija od mene, a druga mlađa i da ih je Mirela dobila s dva različita partnera. Imam baš veliku želju upoznati ih. Ako se slučajno prepoznaju, voljela bih da me kontaktiraju, mogu i preko redakcije Večernjeg lista - ističe Kristina te za kraj dodaje:
- Ako Bog da, i ja ću se jednog dana ostvariti u majčinskoj ulozi. Mislim da ću biti najbolja mama na svijetu. Bit ću suprotnost Mireli koja je mene napustila i nikada nije pitala za mene. Svojoj djeci pružit ću sve što ja nikada nisam imala, a to su sigurnost i obitelj. Bit ću im primjer, a o baki ću im govoriti tek kasnije, kada malo odrastu jer ih ne bih voljela strašiti s ovako teškim temama. Ponekad sam znala osjećati sramotu jer me majka napustila, ali sam shvatila da to nije moja krivica. Nadam se da će jednog dana moja majka Mirela Jakupanec biti ponosna na mene i da će vidjeti kakvu je kćer ostavila. S obzirom na to kakvu mi je sudbinu i život priuštila, a sve sam uspjela bez nje i oca, sama, u odgojnim institucijama. Smatram da je pravda spora, ali dostižna - zaključuje.