„Iako je gotovo cijeli život provela u Sarajevu, gdje je prije dva dana i sahranjena u obiteljskoj grobnici, komemoracija u Mostaru za našu Cicu nije nikakvo iznenađenje za sve one koji su je poznavali. Ona se s neskrivenim zadovoljstvom i ushitom uvijek vraćala ovom gradu u zadnjih pola stoljeća.“
Izjavio je to ravnatelj Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru Ivan Vukoja na komemoraciji u organizaciji ove kazališne kuće i Mostarskog teatra mladih povodom smrti književnice i dramaturginje Ljubice Ostojić, koja je u subotu preminula u Sarajevu u 77. godini.
Okupljeni kazališni djelatnici na početku komemoracije minutom šutnje odali su počast svojoj preminuloj kolegici te su se emotivnim riječima oprostili od ove velike bh. književnice, profesorice i dramaturginje s dugim i plodnim stvaralačkim vijekom.
Ravnatelj Vukoja opisao je kako je Ljubicu Ostojić doživio kao osobu koja se istinski raduje repertoarnom rastu HNK Mostar, sazrijevanju i planovima, uspjesima i nagradama. Tako se raduju i oduševljavaju, dodao je, samo oni koji istinski vole kazalište, kazalište u sebi, a ne sebe u kazalištu.
„Hvala Ljubici Cici Ostojić što je odgojila generacije dramaturga, a i glumaca koji nam pomažu ploviti punim jedrima, hvala joj za sve što je učinila u svojoj dugoj i plodnoj karijeri za kazališnu scenu u Sarajevu i Mostaru, u Bosni i Hercegovini“, poručio je Vukoja.
O tomu koliko je Ljubica Ostojić pomogla izgraditi svoj most prema kazalištu kao trajnom i životnom opredjeljenju i pozivu govorio je Dragan Komadina, umjetnički savjetnik HNK Mostar i izvanredni profesor na Akademiji dramskih umjetnosti Sarajevo.
„Ljubica Cica Ostojić bila je moja profesorica, kolegica, i prijateljica. Uz pokojnog Marka Kovačevića bila je najzaslužnija što sam upisao Odsjek za dramaturgiju i što sam ostao i postao nastavnik na istom Odsjeku. Želim sada nakon Cicine smrti, kada vjerujem kako su se oboje ponovno sreli, da im oboma zahvalim za sve“, naveo je.
Dragan Komadina je ovom prilikom okupljenima pročitao i pismo sina jedinca Ljubice Ostojić, koji zbog epidemijskih okolnosti nije mogao doputovati na sahranu svoje majke iz Australije. U pismu, između ostaloga, sin Danijel zahvalio je svima koji su odlučili obilježiti život i rad njegove majke te je na iznimno emotivan način podijelio i svoje osjećaje prema njoj.
O svojoj suradnici i prijateljici govorio je direktor Mostarskog teatra mladih Sead Đulić. Ljubav prema Ljubici Ostojić, opisuje on, razvila se u ovom teatru prvenstveno jer je bila častan čovjek, strastven, zato što je voljela to što radi i nesebično sve što je znala dijelila oko sebe.
„Ostvarujući sve ono što smo zajedno planirali, a nadahnjujući se njenim idejama, djelima i predanošću radu, čuvat ćemo uspomenu na nju i trajno obilježiti njeno vrijeme u našim životima. Draga Cico, hvala ti za sve! “, istaknuo je, između ostaloga, Đulić.
Podsjetimo, Ljubica Ostojić u svojoj dugoj i plodnoj spisateljskoj karijeri objavila je brojne knjige za djecu i mlade, zbirke pjesama i priča te dramske tekstove od kojih je većina praizvedena na bosanskohercegovačkim pozornicama.
Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti i na Odsjeku za komparativnu književnost-teatrologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Uz poeziju, najdublji trag je ostavila u sarajevskom i mostarskom teatru. Radila je kao dramaturginja Pozorišta mladih, a jedna je od stalnih suradnica Mostarskog teatra mladih. Od 1994. do 2016. godine bila je redovita profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu na predmetu Praktična dramaturgija, gdje je uspješno sudjelovala u dramskom odgoju generacija mladih dramaturga i dramskih pisaca.
Njena poezija, kritika i radio drame prevedene su na engleski, albanski, njemački, mađarski, makedonski, turski, slovenački, poljski, češki, slovački, grčki i francuski jezik.
Od 1974. godine, članica je Društva pisaca BiH, a od 2007. godine, članica je i P.E.N. Centra. Dobitnica je više književnih i teatroloških nagrada i priznanja, među kojima treba izdvojiti MESS-ov Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra (2012.) te Međunarodnu nagradu za doprinos razvoju dramskog odgoja „Grozdanin kikot” (2000.).